Glas Javnosti

Problemi sa nedostatkom sudskih tumača: Pandžabski jezik u srpskom sudu stići će i do Strazbura!

Hronika
Autor: Glas javnosti

Na slučaj Džagdžita Singa, poznat kao „korupcija u pančevačkoj rafineriji”, još nije stavljena tačka, a suđenje se oteglo na skoro čitavu deceniju zbog toga što u Srbiji nije mogao da se nađe ni jedan jedini tumač pandžapskog jezika.

Vrhovni i Ustavni sud u slučaju Džagdžita Singa osuđenog pravosnažno na tri godine zatvora, baviće se pravom okrivljenog da mu se sudi na maternjem jeziku umesto onom koji razume

Problemi sa nedostatkom sudskih tumača za bosanski i hrvatski jezik pred sudovima u Srbiji sada se čine malim naspram rastuće potražnje za prevodiocima na jezike sa Bliskog istoka i Azije, u krivičnim postupcima zbog ilegalnog prelaska granice. Najpotrebniji su prevodioci za sirijski, urdu i paštu, a jedno suđenje oteglo se na skoro čitavu deceniju zbog toga što u Srbiji nije mogao da se nađe ni jedan jedini tumač pandžapskog jezika, iako njime govori čak 104 miliona ljudi u svetu.

Na slučaj poznat kao „korupcija u pančevačkoj rafineriji” još nije stavljena tačka i pored toga što je Apelacioni sud u Beogradu prošle nedelje doneo pravosnažnu presudu protiv indijskog državljanina Džagdžita Singa, čiji je maternji jezik pandžapski, osudivši ga na tri godine zatvora za primanje mita.

Pravo okrivljenog da iznosi odbranu na svom jeziku biće branjeno do poslednje sudske instance – Vrhovnog kasacionog suda, a takođe i pred Ustavnim sudom Srbije. Vrlo je moguće da će slučaj stići i do Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.

I policiji i tužilaštvu i sudu bilo je poznato da Sing kao inženjer tehnologije, sa magistraturom u Odesi, na direktorskoj poziciji u NIS-u u Pančevu dobro govori ruski jezik, a razume i engleski, srpski, persijski, indijski i ukrajinski, ali poznat im je i Zakonik o krivičnom postupku (ZKP) koji svakom optuženom garantuje pravo na suđenje na svom jeziku. U zakonu se navodi da istraga može da se vodi na jeziku koji okrivljeni razume, ali da na glavnom pretresu mora imati prevodioca za svoj maternji. Ipak, „zvanični” jezik ovog suđenja bio je ruski, po odluci Višeg suda u Pančevu, tim pre što su još dvojica okrivljenih ruski državljani.

Iako je sud nekoliko puta tražio pomoć i od Ministarstva pravde i ambasade Indije, iako je čak pronađen prevodilac za urdu jezik koji je došao u sud, okrivljeni se držao svog zakonskog prava da mu se sve što je izgovoreno u sudnici prevede na pandžapski.

 

Odbrana se oštro usprotivila odluci da i za Džagdžita Singa jezik postupka bude ruski. Advokati su isticali da se time krši Ustav Republike Srbije, koji garantuje poštovanje ljudskih prava okrivljenih, među kojima je i pravo da im se sudi na maternjem jeziku.

Sud je, međutim, primenio Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, iako ona okrivljenima daje manja prava od našeg Ustava i ZKP-a. Branioci su upozorili da će procesom na ruskom jeziku biti povređeno pravo okrivljenog na pravično suđenje, zbog čega ovaj slučaj lako može dospeti do suda u Strazburu.

Do kraja procesa okrivljeni Sing je ćutao, a Apelacioni sud u Beogradu je samo sledio odluku pančevačkog sudskog veća da se sudi na ruskom i tako se došlo do drugostepene i konačne presude.

– Stav veća Apelacionog suda da primenjuje član šest, stav tri Konvencije o ljudskim pravima, jednostavno nije prihvatljiv. Prvo zbog toga što se iz zapisnika o glavnom pretresu vidi da je prvostepeni sud pokušavao da obezbedi prevodioca za pandžapski jezik. Prema tome, prvostepeni sud smatra da okrivljeni ima pravo na upotrebu svog jezika, a da iz tehničkih razloga to pravo nije moguće ostvariti – navodi advokat Sead Spahović, jedan od branilaca Džagdžita Singa.

 

Podseća da ZKP pravi jasnu razliku između „svog” jezika i jezika „koji okrivljeni razume”.

– Iz stava koji je zauzeo Apelacioni sud proizlazi zaključak da on nema pravo na svoj jezik na glavnom pretresu i to u prvom redu zbog delovanja Konvencije o ljudskim pravima. Neshvatljivo je da se Apelacioni sud poziva na konvenciju da bi uskratio okrivljenom pravo koje po ZKP-u ima – naglašava Spahović.

Otkriva još jedan detalj – da su pandžapski i urdu jezik slični kao srpski i hrvatski. Međutim, na prvo suđenje je došao prevodilac za urdu, koji je u sudnici izjavio da se pandžapski i urdu razlikuju otprilike kao srpski i makedonski.

Budući da sudije nisu lingvistički stručnjaci, naročito ne za tako „daleke” jezike, sada niko ne može sa sigurnošću da kaže da li je urdu mogao da reši problem, tim pre što je Sing u sudnici izjavio da veoma slabo razume prevodioca, možda i zbog toga što taj jezik ima više naglasaka i dijalekata.

– Prvostepeni sud na strani 259 presude, u trećem pasusu, zaključuje da su jezici urdu i pandžapski slični analogno srpskom i hrvatskom. Ako je to tako, zašto sud nije angažovao prevodioca za urdu jezik jer su srpski i hrvatski isti. Ako su urdu i pandžapski jezik analogni srpskom i hrvatskom, onda je nejasno zašto nije bilo prevođenja – kaže Sead Spahović.

Sing se nijednom tokom suđenja nije odrekao prava na svoj jezik, na šta bi takođe po ZKP-u imao pravo. Da se odrekao, mogla je da stane potraga za prevodiocem na pandžapski. Ovako će se možda pravi lingvista naći u Strazburu.

(Glas javnosti/Politika) 

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR