Kobne večeri, 07.10.2010, Milica je izašla u grad sa drugaricama, sve su išle zajedno kući do jednog dela puta od kog je Milica nastavila sama ka naselju Zorka u Subotici.
Dok je išla ka kući imala je slušalice u ušima i nije ni slutila da je neko prati, kada joj je ubica prišao sa leđa i zaklao je, presekavši joj glavnu arteriju.
Njeno telo pronađeno je nedugo po izvršenom zločinu na 50 metara od kuće gde je stanovala sa majkom, babom i dedom, na zemljanom putu kod pruge.
Godinu dana nakon zločina ispitano je i privođeno preko 100 lica, ali ubica nije pronađen ni posle deset.
Naime, pet godina nakon zločina Nebojša Stefanović, tada ministar unutrašnjih poslova, i Milorad Veljović, tadašnji direktor policije, dali su obećanje Miličinoj mami da je rešavanje ovog ubistva prioritet u Srbiji kao i da će ono biti rešeno, ali ni to nije ispunjeno.
Miličino telo pronđeno je 50 metara od njihove porodične kuće, gde ima osvetljenja i gde je naseljeno mestu u kom, kako se tada navodilo, nije bilo šanse da neko ne čuje Milicu.
Stručnjaci su tada navodili da je borba između Milice i ubice trajala između 5 i 10 minuta, kao i da je nemoguće da nesrećna devojčica nije pozivala pomoć.
Ustanovljeno je i da je dok je išla kući morala da prođe pored groblja u Dudovoj šumi i još nekih mesta na kojima uveče nema nikoga ko bi mogao da je čuje.
S obzirom na ove okolnosti smatra se da je Miličino telo samo prebačeno na prugu u blizini njene kuće, a da je ubijena negde drugo, ali ni to nije utvrđeno ni posle 10 godina.
Samo nedelju dana nakon zločina, u medijima se masovno pisalo da je policija pronašla ubicu, samo da okleva da saopšti podatke manijaka- ni od toga ništa.
Jedan od glavnih osumnjičenih, prvo vreme, bio je njen dečko, Srđan koji je tada imao 20 godina. Ipak, posle ispitivanja i testa na poligrafu, definitivno se pokazalo da on nema nikakve veze sa slučajem.
Tako da je policija uspela da utvrdi ko nije ubica.
Miličin dečko i njena baka na saslušanju su tada izjavili da im je ubijena devojka nekoliko dana pred smrt ispričala da je pred nju iz velikog crnog automobila sa zatamnjenim staklima izašao stariji muškarac i da joj je rekao da je prati, da zna gde živi, koji auto vozi njen dečko i da mora biti njegova.
Ni ovi podaci nisu odveli nikuda.
Od od 07. oktobra pre deset godina, roditelji su strahovali za svoje ćerke više nego inače u Subotici. Nepostojeći motiv za Miličino ubistvo bio je samo razlog više za strah, jer je to mogla biti bilo koja devojčica.
I danas, na mestu gde je monstruozno ubijena Milica Barašin, njena porodica i prijatelji radi sećanja ostavljaju cveće i pale sveće.
(Glas javnosti)