U sisteme za navodnjavanje u javnoj svojini u periodu 2021–2024. godine je uloženo više od 58 miliona evra, a zbog kašnjenja u donošenju planskih dokumenata i nefunkcionalnosti pojedinih sistema, upravljanje ovim sistemima nije bilo efektivno, što ugrožava postizanje strateških ciljeva do 2034. godine, pokazuje Izveštaj DRI o reviziji svrsishodnosti poslovanja „Upravljanje sistemima za navodnjavanje u javnoj svojini“.
Ovi sistemi za navodnjavanje su izgrađeni na površini od oko 105.000 hektara, što je manje od šest odsto zemljišta koje ima povoljne uslove za navodnjavanje, ali zbog neodržavanja i nebrige vlasnika i korisnika, sistemi su u funkciji na značajno manjoj površini, utvrdili su revizori DRI.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, od planiranih 160.000 hektara poljoprivrednih površina za navodnjavanje u okviru Akcionog plana za sprovođenje Strategije upravljanja vodama na teritoriji Srbije za period 2021–2023. godine, realizovano je samo 30 odsto tog plana.
Uprkos kapitalnim ulaganjima od preko 58 miliona evra u infrastrukturu za navodnjavanje u ovom periodu, pojedini sistemi za navodnjavanje nisu stavljeni u funkciju. Veliki broj izgrađenih sistema za navodnjavanje nije pušten u upotrebu, iako je u više slučajeva završena izgradnja fizičkih objekata, kao što je brana i akumulacija „Mali Iđoš“, crpna stanica „Mali Iđoš 2“, podsistem „Srbobran“ i sistem „Jaseničke kapi“.
Dodatni problem predstavlja kašnjenje u izradi ključnih planskih dokumenata, među kojima je i program navodnjavanja i odvodnjavanja u Republici Srbiji za period do 2032. godine, koji je i pored obezbeđene tehničke podrške u iznosu od 1,2 miliona evra bespovratnih sredstava i dalje u fazi izrade.
Javna vodoprivredna preduzeća nisu uspostavila potpunu i pouzdanu evidenciju o sistemima za navodnjavanje, niti su u registar vodnih objekata unela sve relevantne elemente infrastrukture, poput kanala i crpnih stanica. Većina sistema nije preneta na upravljanje JVP „Srbijavode“ Beograd zbog lošeg fizičkog stanja, nedostatka dokumentacije o izgradnji ili vlasništvu.
Uprkos značajnim ulaganjima u infrastrukturu, planirano povećanje navodnjavanih poljoprivrednih površina nije postignuto, jer svi novoizgrađeni i rekonstruisani sistemi nisu pušteni u rad, što ugrožava ostvarenje strateških ciljeva u oblasti poljoprivrede i upravljanja vodama.
Za razliku od drugih evropskih zemalja, Srbija ima veoma nisku zastupljenost navodnjavanja, sa navodnjavanim površinama koje u 2022. godini čine oko dva odsto obradivog zemljišta. Najveći sistemi su na području AP Vojvodine, pre svega u Bačkoj i Banatu oko 75 odsto, što je uslovljeno kvalitetnim poljoprivrednim zemljištem i značajnim količinama tranzitnih voda (Dunav, Tisa i Sava) na ovom prostoru.
Na osnovu podataka Republičkog zavoda za statistiku, u 2024. godini ukupna površina koja se navodnjava iznosi 48.668 hektara, što je nešto manje od 20 odsto planiranih količina za navodnjavanje do 2034. godine.
Glas javnosti/ D01S