Tokom svedočenja, Vukalić je izjavio da su mu se sećanja na događaj fragmentarno vratila, istakavši da se mnogih detalja ne može setiti. Naveo je da je masakr počeo, kada je prvo došao u kancelariju direktora škole Nijaza Halilovića, u kog je ispalio više hitaca, dok mu je – kako tvrdi – “glas u glavi govorio da požuri”.
Prema njegovim rečima, na dan kada je počinio zločin, bio je na bolovanju. Nakon što je tog jutra odvezao suprugu na posao, vratio se kući i uzeo automatsku pušku, koju mu je otac poverio na čuvanje, zajedno sa dva okvira metaka. Dodao je da je oružje čuvao sakriveno u vodovodnoj cevi, te da pušku nije koristio još od služenja vojnog roka u bivšoj JNA.
Dalji razvoj događaja, kako kaže, bio je “kao kroz maglu” – osećao je bol u glavi i šum u ušima, te se ne seća ni trenutka kada je uneo pušku u automobil, niti na koji ulaz je ušao u školu.
Na ovom ročištu, Vukalić je izrazio izvinjenje i kajanje porodicama žrtava zbog, kako je rekao, “tri nasilno prekinuta života”. Istakao je da njegov čin ništa ne može opravdati, da nije imao nameru da ikome oduzme život, niti je bio svestan stvarnih posledica svojih postupaka.
Glas Javnosti/I02S