"U delu grada sa čije jedne strane je Osma (treća) beogradska gimnazija a, sa druge, Kalenićeva pijaca gotovo da nema muškog deteta koje ne uzima neku vrstu droge, priča nam inspektor SUP-a, koji je i sam nekada stanovao u ovom kraju" - srećom, ova izjava veoma je stara, data je "Politici" davne 1992. godine, kada je opasnost zvana droga i kriminal u Beogradu našla neverovatno plodno tlo.
Da li je bilo baš tako? Svakako, uilica je bila "bogata tržnica", međutim, proneli su se tada glasovi, čak i lekara, da se droga naširoko nudi po školskim dvorištima, po bagatelnim cenama, samo da bi se klinci na nju "navukli". Bile su tu i one zastrašujuće priče da će neko "podmetnuti drogu u sok", mada je to više bio mit, jer zavisnost od takve jednokratne konzumacije ne može da se stvori.
Tadašnji inspektor Mile Novaković tvrdio je da su tvrdnje da se po školama nudi droga "na izvolte" preterana, ali je za "Politiku" detaljno objasio koliko su beogradski dileri opasni i oprezni, kao i sistem "dva paketića", "krajcovanja" i vrbovanja mlađih narkomana od strrane starijih i iskusnih.
Jedan "dim", jedan "šmrk" i - eto mušterije. Ali, taj ko je mamio beogradske klince je često i sam bio narkoman, a adresa dilera bila je stroga tajna.
"Nikada, od bilo koje škole, ustanove ili lekara nismo, čak ni telefonski, dobili obaveštenje da dileri vršljaju po školskim dvorištima rasturajući drogu, maltene besplatno", tvrdio je za "Politiku" objavljenu 27. marta 1992. godine Mile Novaković, zamenik načelnika Uprave za suzbijanje kriminaliteta i bivši načelnik Odeljenja za borbu protiv nedozvoljene trgovine narkoticima.
"Dugo radim ovaj posao, ali se još nisam sreo sa slučajem organizovanog rasturanja narkotika maloletnicima, kako bi se oni regrutovali u stalne mušterije. Štaviše, lane nismo zabeležili nijedan slučaj pojave maloletnog kupca ili prodavca. Stoga su izjave, poput one dr Bukelića, da vršljanje dilera traje već godinama, u najmanju ruku proizvoljne", govorio je.
"Politika" je na osnovu razgovora u SUP-u pisala da bi "policiji bi veoma olakšalo posao kada bi preprodavci dolazili tek tako u škole i krčmili svoju robu".
"Dileri, međutim, ne rade po ovom principu", objasnili su u tekstu.
"To je najoprezniji soj kriminalaca koji nikada ne trguje sa nepoznatima. Pomažu im ljudi za vezu, proverene osobe koje uzimaju novac, a nešto kasnije isporučuju robu. Veza nikada neće dozvoliti da kupac čak i nasluti gde diler stanuje, ne zbog preterane brige za njegovu sudbinu, već stoga što bi on tako izgubio svoj deo kolača.
Posrednik uvek krajcuje deo novca za sebe. Zato, u većini slučajeva, kod njih se pronađu dva paketića: jedan za mušteriju, drugi za ličnu upotrebu. Navođenje, dakle, postoji, ali se ono ne odigrava po školskim dvorištima već po kraju, gde stariji narkoman okuplja oko sebe znatiželjne i povremeno ih osevapi duvkom ili šmrkanjem.
Davno je prošlo vreme, uostalom, kada se droga u Beogradu valjala na ulici, ispred Filozofskog fakulteta i SKC-a. Nova generacija trgovaca ordinira po kafićima i diskotekama u najugroženijim delovima grada".
Glas javnosti/T02S