- Razvoj ribarstva krenuo je pre nekih 15 godina, a onda je pre deceniju doživeo vrhunac i krenuo da pada - kaže Krum Anastasov, predsednik Grupacije za ribarstvo Privredne komore Srbije i direktor ribnjaka "Kapetanski rit". - Niko, nažalost, nije bio mnogo zainteresovan za ovaj posao. Ovde postoji veliko nerazumevanje. U Srbiji, u nadležnim institucijama, niko nije zadužen za ribarstvo. Iako je proizvodnja ribe u kontrolisanim uslovima svetska tendencija. Na to nerazumevanje države došla je i pandemija koja nas je dotukla. U Srbiji su svi ribnjaci privatizovani i više i ne znamo ko i koliko radi, pišu Novosti.
Prema rečima Anastasova, proizvodnja ribe u odnosu na pre 12 godina smanjena je za nekih 60 odsto. Naša zemlja je poznata po uzgoju šarana, amura, tolstolobika i pastrmke.
Kako nam je ispričao agroanalitičar Branislav Gulan, naša zemlja uveze pet puta više ribe nego što ulovi. Ukupna potrošnja poslednjih godina kreće se između 35 i 50 hiljada tona godišnje. Naša proizvodnja kreće se oko 12.000, a uvezemo i do 35.000 tona. Podaci PKS pokazuju da je više od polovine uvezena riba iz konzerve, onda zamrznuta, riblji fileti i na kraju sveža riba. Uvozimo sa Tajlanda, iz Hrvatske, Španije, Vijetnama, Aljaske...
- Srbija ima najmanju potrošnju ribe u Evropi, a to je pet do sedam kilograma godišnje po stanovniku - ističe Gulan. - Za veću potrošnju potrebno je urediti tržište i bolje organizovati proizvođače. Subvencije za ribarstvo su simbolične i neisplaćuju se redovno. Inače, u Vojvodini je locirano čak 98 odsto šaranskih ribnjaka, pišu Novosti.
RIBNJAK "EČKA" sada je u vlasništvu kompanije "Matijević". Ipak, on ne radi punim kapacitetom, a kako nam je rekao sadašnji vlasnik Zoran Matijević, smanjenim kapacitetom će i dalje raditi.
- Imamo problema sa vlasništvom i pravom korišćenja nad ribnjakom, pa je svaka investicija koja bi unapredila ribnjak pod upitom - objašnjava Matijević. - Ribnjak će sigurno ostati, ali videćemo kako će dalje poslovati.