Jedno od takvih zanimanja, zahvaljujući odlasku majstora u inostranstvo i u penziju su vodoinstalateri, koji mesečno mogu da zarade i preko 2.000 evra. One koji izađu u penziju već dugo nema ko da zameni, tako da uprkos odličnoj zaradi gotovo da ne postoji interesovanje mladih za ovaj zanat.
Zato su privrednici poslednjih godina počeli međusobno da se „bore” za ove majstore podizanjem plata, a brojni oglasi govore da postoji stalna potreba za ovim zanimanjem. Uostalom, to može da potvrdi bilo ko je imao potrebe za njima u poslednje vreme.
One koji naplaćuju „normalno“ morate da čekate i po nekoliko dana, dok oni koji mogu da dođu odmah i otklone kvar – naplaćuju svoje usluge papreno.
Miša Obrenović koji živi u soliteru u centru Beograda navodi da je u njegovom stanu došlo do zapušenja cevi u kuhinji, i da je popravku platio 50 evra.
„Zapušila mi se cev u zidu ispod lavaboa i voda je počela da se vraća. Zvao sam majstora iz komšiluka koji je skinuo sifon ispod i vodoinstalaterskom sajlom „probio“ začepljenje u cevi u zidu. Sve je trajalo manje od 10 minuta, a naplatio mi je 50 evra. Pritom, napomenuo mi je da je to zbog toga što smo komšije. Koliko bih mu platio da ne živimo u istoj zgradi, mogu samo da zamislim“, kaže Miša Obrenović.
Menadžer za odnose s javnošću kompanije Infostud Miloš Turinski navodi za N1 da je to normalna cena te vrste usluga u današnje vreme.
„Ako pitate bilo kog vodoinstalatera koji je samostalni preduzetnik, reći će vam da je normalno da se zaradi mesečno 2.000 evra, naročito u Beogradu. Oni vredniji taj iznos mogu da zarade i u kraćem periodu, jer je tolika potražnja da su za sve zanatske struke visoke plate. Pritom, primanja koja se nude u oglasima za posao i nisu toliko velika koliko možda zvuče ostalim ljudima na našem tržištu rada. Jedan njihov izlazak na teren zna da košta 20-30 evra, a u zavisnosti od veličine kvara nekada i 60-70 evra“, objašnjava Turinski.
O tome kolika je potražnja za vodoinstalaterima u našoj zemlji, on pominje primer od pre dve godine, kada je na Infostudu osvanuo oglas za vodoinstalatera, u kome se za tu poziciju nudilo čak 2.000 evra. Uz platu za radnike iz unutrašnjosti poslodavac iz Beograda je spremio i plaćen smeštaj, ali zainteresovanih radnika nije bilo nekoliko meseci.
„Taj oglas je privukao mnogo pažnje, a samo je potvrdio da je teško pronaći kvalitetnog radnika koji dobro zna posao vodoinstalatera. Razgovarali smo sa velikim brojem vodoinstalatera kako u Beogradu tako i u ostalim gradovima i oni su nam potvrdili da je 240.000 dinara, odnosno oko 2.000 evra, novac koji dobar majstor zaista može da zaradi. Čak i za mnogo manje vremena od mesec dana. Potrebno je dobro razgranati posao, a ukoliko se u tome uspe, mesečna zarada može da bude i duplirana. Kako su nam vodoinstalateri rekli, radi se mnogo i to nimalo nije lak posao“, ističe Turinski.
Manjak zanatlija na ovim prostorima ne postoji od juče, već od 2015. godine.
– Svi zanati su visoko plaćeni jer je reč o visoko deficitarnim pozicijama na našem tržištu. Taj deficit nije od juče, on postoji još od pre osam godine, ali je naročito došao do izražaja tokom pandemije. Sve više nam nedostaje stručnih kadrova koji mogu da zadovolje potrebe poslodavaca i da se zaposle na ovim pozicijama“, istakao je Turinski.
Ukoliko pitate vodoinstalatere, oni ističu da je njihov posao veoma težak i da ne postoji drugi zanatlija koji „čeprka po tuđim fekalijama“.
„Ono od čega svi beže i ono što svima smrdi, to mi popravljamo. Takođe, svaka greška u radu može da izazove ne samo veliku štetu po domaćine, već i da nanese trajne povrede majstoru. Zato je naš svaki dinar pošteno zarađen“, poručuje jedan od vodoinstalatera.
Glas javnosti/ N01S