Profesor Tehnološko-metalurškog fakulteta u penziji Petar Đukić kaže da je Srbija jedna od zemalja koja proizvodi najviše ugljen-dioksida po ostvarenom kilovatu električne energije.
Problemi su u većini gradova - od Beograda, Niša, Novog Sada, Užica, Valjeva, Kosjerića, Novog Pazara, dodao je on.
"Dok je EU smanjila svoje zagađenje za 30 odsto u poslednjih 15 godina, mi ništa nismo uradili. Ali nam ovakva proizvodnja ugrožava zdravlje, skraćuje životni vek, a imaćemo i veće troškove jer ćemo od nove godine morati da plaćamo CBAM takse. Poskupeće sve što izvozimo, jer to što se proizvodi, pravi se uz veliko zagađenje", opisao je Petar Đukić.
Srbija ima strateški dokument, program zaštite vazduha 2022-2030. godine, ali mi ne znamo koliko se taj program sprovodi.
Đukić kaže da je to još jedan primer da se novac građana troši, a mi ne znamo kako. "Jedan deo tih sredstava mogao bi biti znatno veći. Potiče opravdano iz primene principa zagađivač plaća. Znači, ako je neko napravio veću emisiju dozvoljenu, ostavio po putu rasute zagađivače ili ugrozio vodu, onda se on žestoko kazni i to ide u fond koji služi za čišćenje, za prečišćavanje vazduha, za zaštitu voda ili za pošumljavanje. Kako ćete bolju investiciju nego što su šume? Veštačke šume su izuzetno važne, kvalitetne", rekao je on.
Istraživanje RERI kažu da su od individualnih ložišta i saobraćaja u Srbiji veći zagađivači EPS i Ziđin.
"Ako mi svi trošimo električnu energiju proizvedenu iz EPS-a, a 51 odsto od te ukupne električne energije se proizvodi od vrlo prljavog uglja i sve lošijeg uglja. I oslobađaju se ogromne količine polutanata - to je trovanje. Ziđin je ogroman zagađivač jer ostavlja ogromne količine nečistoća tokom prerade. Da ta topionica radila kako je ranije radila, sa nekim manjim kapacitetima, to bi bilo još i nekako podnošljivo. Inače, ovoliko koliko su strani vlasnici podigli eksploataciju toga, veoma sve utiče na zagađenje. Pored toga, vremenske okolnosti ne dozvoljavaju tim česticama da se rasipaju", rekao je on.
Polovinu evropskog zagađenja sa sumpornim i azotnim oksidima čine termoelektrane sa Balkana, istakao je profesor Đukić.
"A polovinu te polovine samo Srbija, samo EPS. Dakle, TENT koji obuhvata i Kolubaru i ono što se dešava u proizvodnji električne energije, i u eksploataciji, i u Kostolcu", naveo je on.
U pitanje NIS-a umešani su politički, geopolitički i ekonomski interesi i sada je teško zaključiti šta će se desiti, rekao je profesor Đukić.
"Niti je takav rizik da bi cene naglo otišle gore, niti je takva situacija da bi sve bilo normalno. Vi vidite da je na tržištu Balkana cene naftnih derivata na pumpama, svake nedelje dana idu dinar, dva gore ili dole. I to je dobro. Tu mogu da pohvalim ono što radi Vlada - ona dobro upravlja tražnjom da se ne stvaraju redovi i potrošačka nervoza", rekao je on.
Kaže da, čak i ako ne budu cene gorive mnogo poskupele, svejedno će to biti dodatni trošak za nas.
"Dodatni novac će se izdvajati da bi se neko stimulisao da to kupi ili da nastavi rad, ako mi kupimo od Rusa (njihov udeo u NIS) za cenu koja je iznad svih mogućih limita. To znači da će sve opet pući po građanima. Znači, naša energetika nije rešila strukturne probleme oko nafte i gasa, nije oko uglja, a i dalje idemo iz jednog problema u drugi problem", dodao je.
Upitan o situaciji sa gasom, Đukić podseća da su sankcije već bile porozne i da ni EU nije u potpunosti eliminisala svoju zavisnost od ruskog gasa.
Kako god da trenutno pitanje bude rešeno, potrebno je tražiti i dugoročnu strategiju, naveo je on.
"Gas je fantastičan ako zamenjuje ugalj. Ali kao trajno rešenje nije, jer vi morate negde do kraja ovoga veka da potpuno eliminišete gas. Do sredine ovoga veka da naftu i ugalj ne proizvodite više. Takve su okolnosti koje nam nalažu svetske prilike", zaključio je on.