Kriza stanovanja i života zahvatila je Evropu poslednjih godina, dok je inflacija u 2022. dostigla najviši nivo u više od četiri decenije u EU. Stanovnici prestonica i većih gradova posebno su pogođeni, jer je razlika u troškovima stanovanja unutar zemalja znatno veća u ovim regijama u poređenju s manjim gradovima.
Izveštaj Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) pod nazivom „Pogled na regione i gradove 2024” otkriva regionalne razlike u troškovima stanovanja unutar pojedinih zemalja, nudeći brojne primere širom Evrope.
Na nivou OECD-a, domaćinstva u proseku izdvajaju skoro petinu svojih raspoloživih prihoda za stanovanje. U 2022. razlika u troškovima između najskupljih i najjeftinijih regija u istoj zemlji iznosila je prosečno 10 procentnih poena (pp).
U 11 evropskih zemalja obuhvaćenih izveštajem (9 članica EU, UK i Švajcarska), najveći jaz zabeležen je u UK (16 pp) i Italiji (14 pp).
U UK, prosečan udeo troškova stanovanja iznosio je 16,1 odso raspoloživih prihoda, dok je u širem Londonu taj procenat skočio na 24,4 odsto, što je 51 odso iznad nacionalnog proseka. Nasuprot tome, najslabiji udeo zabeležen je na severu zemlje – 8,7 odsto.
U Italiji, prosečan udeo troškova stanovanja iznosio je 25%, s najvišim procentom u Kampaniji (Napulj) – 31,2%, dok je najniži bio u Marke – 17,1 odsto.
Region Ženevskog jezera izdvajao se kao najskuplji, gde su troškovi stanovanja činili 36,3% prihoda domaćinstava, dok je u severozapadnom regionu taj procenat bio 30,7 odsto.
Izveštaj OECD-a ukazuje da su troškovi stanovanja u gradovima uvek viši, a stopa vlasništva nad nekretninama niža. Na primer, u Beču je stopa vlasništva svega 19%, dok je u Burgenlandu 74 odsto.
Razlike u troškovima stanovanja ukazuju na ozbiljne izazove za domaćinstva u Evropi, posebno u urbanim sredinama, gde troškovi stanovanja čine znatan deo budžeta. Ovi podaci naglašavaju potrebu za regionalno prilagođenim politikama koje će ublažiti finansijski pritisak na građane.
Glas javnosti/B06S