„Cena po kilometru – 20 evra, prtljag dodatno“
Prema rečima putnice, taksista joj je odmah predočio plastificirani cenovnik: start 10 evra, svaki kilometar 20 evra, a prtljag dodatnih 10 evra. Na računu koji je dobila, međutim, bila je upisana ista adresa kao polazna i odredišna tačka, što je vozač objasnio kao „grešku GPS-a“.
Madžar, koji je potpisao račun i stavio pečat, navodi da ima puno pravo da samostalno formira cene jer, kako kaže, zakon to dopušta.
– Gospođa je dobila validan račun sa svim podacima. Ministarstvo saobraćaja dozvoljava otvorene cene. Ako neko ne koristi taksimetar, već unapred dogovori cenu i to jasno istakne, sve je u okviru zakona – rekao je za Net.hr.
„Radim legalno, ali moram da preživim“
Madžar tvrdi da radi u skladu sa zakonom, da uredno plaća poreze, penziono i zdravstveno osiguranje, i da svojim cenama pokušava da opstane na tržištu.
– Imam 70 godina, dvoje dece na fakultetu i godinama radim ovaj posao. Ljudi misle da je skupo, ali ja ne mogu da se takmičim s vožnjama od tri ili pet evra. Od toga se ne može živeti – kaže on.
Na pitanje o reakcijama putnika, dodaje da su mnogi, posebno stranci, zatečeni cenama, ali i da ima onih koji, kako navodi, „nisu u kontaktu sa realnošću, pa im možete naplatiti bilo šta“.
Inspekcija: Cene moraju biti jasno istaknute
Iz nadležnih inspekcija poručuju da taksisti koji ne koriste taksimetar moraju imati jasan i vidljiv cenovnik, kao i da se propisana cena mora poštovati. Ukoliko se koristi aplikacija ili taksimetar, oni moraju biti aktivni tokom cele vožnje.
U ovom slučaju, iako je zakon donekle fleksibilan, pitanje etike i transparentnosti ostaje otvoreno – da li je korektno naplatiti višestruko više od realne cene za kratku vožnju, samo zato što zakon to formalno ne brani?
Glas javnosti/T02S