U izveštaju istraživačkog centra Carbon Traker predviđa se da bi „naftne zemlje“ mogle da izgube više od 40 odsto državnih prihoda u proseku.
Napori da se zaustavi globalno zagrevanje pokreću dekarbonizaciju snabdevanja energijom. Carbon Tracker opisuje svoj izveštaj kao poziv na uzbunu zemljama proizvođačima nafte i kreatorima međunarodne politike, koji predviđaju rast potražnje za naftom do 2040. godine.
Istraživači centra Carbon Tracker upozoravaju da će potražnja morati da padne kako bi bili ispunjeni klimatski ciljevi, a cene nafte biće niže nego što proizvođači nafte i industrija trenutno očekuju. U izveštaju se razmatra šta bi se dogodilo sa vladinim prihodima ako bi porast globalne temperature bio ograničen na 1,65° Celzijusovih.
Brojka o izgubljenom prihodu od 13.000 milijardi dolara upoređuje se sa onim što se smatra „uobičajenim poslovanjem“ u očekivanju nastavka rasta. Izveštajem su obuhvaćene i zemlje u čijim ekonomijama ne dominira nafta, poput Velike Britanije, SAD, Indije i Kine.
Ipak, u fokusu su „petro države“, za koje će gubitak prihoda od nafte biti mnogo veći izazov, a reč je o 40 zemalja. Prognozirana šteta u tim državama iznosi prosečno 46 odsto prihoda od nafte i gasa. Zavisnost nekih zemalja od prihoda od nafte i gasa, kao što su Irak i Ekvatorijalna Gvineja je viša od 80 odsto.
Sedam zemalja koje se suočavaju sa veoma velikim gubicima prihoda od nafte, uključujući Angolu i Azerbejdžan očekuju najmanje 40 odsto manje prihoda, a još 12 država među kojima je Saudijska Arabija suočavaju se sa gubitkom između 20 i 40 odsto.
Nagli pad potrošnje nafte u 2020. godini, kao i uzročno posledični pad potražnje i prepunjenost skladišta izazvali su paniku na globalnom tržištu i doveli su do drastičnog pada cena nafte. To je 20. aprila rezultiralo apsurdom, kada je cena američke WTI nafte bila negativnih 37,63 dolara za barel. Cena nafte nikada u istoriji nije bila negativna, ali u teoriji to je značilo da su prodavci nafte tog dana morali da plaćaju kupcima.
To nije bilo logično, niti održivo, pa su se najveći proizvođači nafte u okviru OPEC+ dogovorili da od 1. maja smanje proizvodnju. Njihov dogovor i dalje važi u nešto izmenjenom obliku, a cene nafte dostigle su ovih dana pretpandemijski nivo, koji nije bio visok zbog tadašnjih nesporazuma među najvećim proizvođačima.
S druge strane, Nemačka kao najveća evropska ekonomska sila posvetila je 2020. godinu proizvodnji obnovljivih izvora energija. Vetroparkovi, farme solarnih panela, hidroelektrane i postrojenja za biogas, povećali su svoj udeo u potrošnji električne energije do 46 procenata. Nemačka privreda emitovala je u prošloj godini za 42 odsto manje štetnih gasova nego 1990. godine, što je bilo za dva procenta bolje od cilja zacrtanog u agenti, prenosi Foreign Policy.
Prelazak sa konvencionalnog energetskog sistema koji proizvodi 24/7 na obnovljivi sistem zahteva više od zamene jednog skupa izvora energije drugim. Prema rečima stručnjaka neophodno je preispitivanje i restruktuiranje celokupnog energetskog sistema. Oni očekuju dalju ekspanziju obnovljivih izvora energije koji će postepeno i sigurno potisnuti fosilna goriva, kao i nestabilnost energetskog sistema u prelaznom periodu.
(Glas javnosti)