Ovaj sektor ostvaruje suficit zahvaljujući izvozu, pre svega u Italiju i Holandiju, a ukupna vrednost prošlogodišnjeg izvoza bila je 3,2 miliona evra, dok je uvoz iznosio oko pola miliona. Najveći proizvođači su firme „Usluga“ iz Bačke Topole i „Mateović“ iz Aleksinca, koje su kvalitetom osvojile platežnija tržišta.
Ipak, iako posluje pozitivno u trgovinskoj razmeni, ova delatnost suočava se s brojnim problemima – niskim zaradama, padom broja zaposlenih i nelojalnom konkurencijom koja radi na crno i obara cene. Manji proizvođači, poput jednog iz Vojvodine, ističu da širenje proizvodnje nosi rizik, jer je teško parirati onima koji sanduke prave u neuslovnim radionicama i prodaju ih znatno jeftinije.
Veliki proizvođači, poput „Usluge“ i „Mateovića“, smanjili su broj zaposlenih poslednjih godina, dok su im plate porasle, ali i dalje ostaju relativno niske u odnosu na republički prosek. Prema podacima, prosečna neto plata u ovoj grani iznosi oko 66.000 dinara, što je gotovo 40% ispod proseka u Srbiji.
Prognoze za ovu delatnost nisu optimistične. Iako je količinski izvoz skoro udvostručen u poslednjih deset godina, vrednosno je rast manji, pa se s obzirom na inflaciju postavlja pitanje da li su zarade zapravo stagnirale ili opale. Dodatnu opasnost predstavlja potencijalna konkurencija iz Kine, čiji jeftiniji proizvodi već potiskuju domaće proizvođače u Italiji. Iako domaći proizvođači veruju da će se srpsko tržište zbog tradicije i dalje držati domaćih sanduka od topole i hrasta, strah od dampinga i dalje ostaje.
Ukratko, iako „smrt jeste siguran posao“ po starom uverenju, u današnjim uslovima to je grana industrije sa malim zaradama, sve manjim brojem radnika i ozbiljnim izazovima pred sobom.
Glas javnosti/N01S