Nemačkoj nedostaje 50.000 negovatelja. Ministar zdravlja Jens Špan taj problem želi rešiti uz pomoć radne snage iz inostranstva. Ali u doba pandemije korona-virusa to nije baš lako.
-Jednog dana ćeš da pričaš kako si uspeo u životu. Bićeš primer drugima- to piše ispod jedne fotografije koju je Herbert Otoniel Perez Viktoriano postavio na Fejsbuk.
Zvuči kao velika vizija, ali Perez Viktoriano je već sada za mnoge uzor. Taj 29-godišnjak iz južnog Meksika dobio je posao u berlinskoj klinici Šarite. Tamo radi kao negovatelj i brine o pacijentima koji boluju od zaraznih i plućnih bolesti. Radi od novembra 2018. zajedno s 20 drugih negovatelja i medicinskih sestara iz Meksika.
Ali njegov put do Nemačke nije bio jednostavan. Krajem 2016. se u svojoj domovini javio na oglas agencije za posredovanje u pronalaženju posla u inostranstvu i počeo da uči nemački jezik. Do tada je već godinu dana radio kao negovatelj. Ali neposredno pre nego što je trebalo da krene u Nemačku, agencija je propala. Imao je sreće da je kontakt s klinikom Šarite pre toga već bio uspostavljen, pa ga je klinika pozvala u Berlin.
Nedostatak stručnog kadra u zdravstvu Nemačke i pre korone je bio veliki problem za nemačkog ministra zdravlja Jensa Špana. Prema njegovim izjavama, u sektoru nege nedostaje 50.000 negovatelja. Do 2030. ta će brojka bi mogla da se popne na oko 300.000, procenjuje Nemački savet za negu.
To nije novi problem - još od 2013. traje program Centralnog posredništva za stranu i stručnu radnu snagu (ZAV) u okviru Savezne agencije za rad. Pod nazivom „Triple Win“ angažuju se negovatelji iz inostranstva.
Sredinom 2019. ministar Špan je hteo da unese još malo svežine u ofanzivu vrbovanja radne snage. Prvo je otputovao na Kosovo, a potom u Meksiko kako bi sklopio sporazume o zapošljavanju. Neposredno pre toga, osnovao je Nemačku agenciju za stručnu radnu snagu u sektorima zdravstva i nege (DeFa). Agencija bi pre svega trebalo da brine o tome da stručnoj radnoj snazi olakša ulazak i izlazak iz zemlje. Ali iz Ministarstva zdravlja stigao je dopis da je, zbog trenutnih mera zbog pandemije, dovođenje radne snage „obustavljeno na neodređeno vreme“. A u DeFa već ima 1.300 sporazuma s negovateljima iz Meksika i sa Filipina.
Direktor Kadrovske službe klinike Zarbriken, Tomas Hese, takođe se oslanja na stručnu radnu snagu iz inostranstva.
-Mi bismo ovde morali da obrazujemo mnogo više ljudi i istovremeno da gledamo da zapošljavamo radnu snagu iz inostranstva. Samo tako ćemo uspeti da stvari stavimo pod kontrolu- kaže Hese. On naglašava da je radna snaga iz Meksika veoma dobro osposobljena za rad.
Jedna od velikih prepreka za mnoge strane negovatelje jeste nemački jezik. I za Pereza Viktoriana je bilo tako: „Mnogo je bolje kada se prethodno nauči jezik. Jer, što je bolji tvoj nemački, pre ćeš se integrisati u društvo.“
Taj 29-godišnjak kaže da ga na poslu shvataju ozbiljno. Nakon kratke obuke, on danas zarađuje isto koliko i njegove kolege. Dobio je ugovor na neodređeno vreme i do sada „nije imao loših iskustava zbog toga što je stranac“. Naravno da je posao često stresan, ali kako kaže, barem postoji red. Ovde se, kaže, cene i pacijenti i zaposleni.
-Do sada nisam nijednom radio duplu smenu, a u Meksiku je to potpuno normalna stvar- kaže Perez.
Nemačka pre svega ima problem s birokratijom prilikom zapošljavanja radne snage, kaže Tomas Krakau koji rukovodi sektorom nege u klinikama Asklepios.
-Potreban je standardizirani postupak priznavanja stranih diploma- dodaje Krakau.
U ovom trenutku svaka nemačka pokrajina ima svoja pravila, što dodatno komplikuje priznavanje svedočanstava iz škole i diploma sa fakulteta. Krakau se takođe žali da se „ništa nije promenilo“, čak ni nakon svih dosadašnjih inicijativa ministra zdravlja.
Činjenica je da ni brojke ne govore baš o uspesima dosadašnjih mera. ZAV je ukazao da je od 2013. u Nemačku stiglo oko 4.000 negovatelja. U taj broj nisu uračunati ljudi koji su došli preko drugih agencija. A ove godine neće biti bolje, s obzirom na to da su, zbog korone, „otkazani za leto planirani razgovori s negovateljima u partnerskim zemljama“.
Herbert Otoniel Perez Viktoriano bi, nakon njegovih negativnih iskustava, radije u Nemačku došao preko programa „Triple Win“ i savetuje da se dobro provere sve privatne agencije za posredovanje u zapošljavanju.
-Samo tako možeš biti siguran da nećeš platiti više- kaže on.
S obzirom na ubrzan rast broja zaraženih korona-virusom, u ovom trenutku on mnogo misli na Meksiko i svoju porodicu. Ali se ne planira da se vraća.
(Glas javnosti/Deutsche Welle)