Nadležnost Predstavničkog doma kongresa SAD je da, između ostalog, ako se uvode sankcije - usvoji Zakon o sankcijama, za određeni predmet sankcija (nov Zakon o sankcijama, izmene i dopune Zakona o sankcijama - proširenje liste sankcionisanih pravnih i fizičkih lica i sl.). Bez glasanja Sjedinjene Države ne mogu da uvode sankcij, proširuju liste sankcionisanih lica.
Dana 10.01.2025.godine Predstavnički dom kongresa SAD NIJE GLASAO za Zakon o uvođenju sankcija nijednoj kompaniji, pa ni NIS-u u Srbiji, zbog učešća ruske naftne kompanije u vlasničkoj strukturi. U Predstavničkom domu kongresa SAD nije bila čak ni rasprava na tu temu.
Na dan 10.01.2025.godine, Predstavnički dom kongresa SAD glasao je za Zakon o uvođenju sankcija u vezi sa Međunarodnim krivičnim sudom u odnosu na Izrael i istražne radnje u tom sudu, a ne i za proširenje liste sankcionisanih kompanija u kojima ruske naftne kompanije imaju vlasnički udeo.
Prema tome, NEMA SANKCIJA NIS-u! Praviti paniku u Srbiji samo zato što je administracija Džoa Bajdena, bez pravnog osnova, u poslednjim danima mandata nešto saopštila, je nedopustivo, neozbiljno, jednom rečju budalaština.
Dakle Srbija NE MORA DA MENjA VLASNIČKU STRUKTURU NIS-a jer učešće ruskog kapitala u NIS-u NIJE UPITNO I NIS NIJE POD SANKCIJAMA SAD.
Aleksandar Vučić je odmah požurio da iskoristi najnovije spekulacije o sankcijama protiv Naftne industrije Srbije (NIS) kako bi realizovao sopstveni plan prestrukturiranja vlasničke strukture kompanije. Iako SAD zvanično nisu uvele sankcije NIS-u, Vučić manipulativno plasira narativ o "teškim pritiscima Zapada" kako bi opravdao uklanjanje ruskog kapitala i uvođenje američkih investitora.
Vučić koristi neosnovane tvrdnje o sankcijama kako bi stvorio atmosferu urgentnosti i navodnog "spasavanja" Srbije od ekonomskog kolapsa. Ovaj narativ mu omogućava da sprovede promene koje su u skladu s njegovom strategijom uklanjanja ruskog uticaja i približavanja Zapadu, što uključuje i čvršće veze sa američkim kompanijama.
Vučić se odavno pozicionirao kao ključni faktor u balansiranju između Istoka i Zapada. Njegova trenutna strategija se može tumačiti kao pokušaj da zadovolji interese Zapada, dok istovremeno pokušava da zadrži podršku biračkog tela koje je tradicionalno naklonjeno Rusiji. Stvaranjem lažne krize sa sankcijama, Vučić:
Priprema teren za promenu vlasničke strukture NIS-a: Očekivani izlazak ruskog Gazprom Nefta otvara vrata za ulazak američkih energetskih kompanija, koje bi time ostvarile značan uticaj na srpsko energetsko tržište.
Opravdava sopstvenu političku agendu: Predstavljanjem ove promene kao nužne, Vučić izbegava potencijalne kritike zbog udaljavanja od Rusije, svog dugogodišnjeg partnera.
Konsoliduje vlast: Pokušava da se predstavi kao nezaobilazan lider koji štiti nacionalne interese u teškim vremenima.
Očigledno je da najveću korist od ove strategije mogu imati američki investitori, koji bi preuzimanjem udela u NIS-u dobili stratešku kontrolu nad srpskim energetskim resursima. Ova promena bi Srbiju dodatno približila Zapadu, ali bi mogla imati i dugoročne posledice po energetsku nezavisnost zemlje.
Iako Vučićev narativ može delovati uverljivo na prvi pogled, stvarnost je da Srbija nije pod neposrednim pritiskom da menja vlasničku strukturu NIS-a. Postavlja se pitanje: da li je ova promena zaista u interesu Srbije, ili je deo šireg plana za preoblikovanje geopolitike regiona u korist Zapada?
Glas javnosti