Hrvatsko tržište rada suočava se s hroničnim nedostatkom kvalifikovanih radnika i snažnim uvozom radnika iz inostranstva, čiji se broj u poslednjih pet godina povećao pet puta, a sada na tržište rada sve više ulazi generacija Z, što je počelo značajno menjati situaciju jer su prvenstveno mladi ljudi koji su deo svog školovanja proveli tokom pandemije COVID-a, tokom koje su se dogodile značajne promene u životnim i radnim uslovima.
Reč je o generaciji koja je spremna često menjati posao i nema osećaj lojalnosti kompaniji, za razliku od starijih generacija koje stavljaju naglasak na ravnotežu privatnog i profesionalnog života, ne obaziru se na tradicionalne postulate i koja možda i ne zna šta je Hrvatski zavod za zapošljavanje, rekla je Jasminka Martinović, direktorka članskih udruženja Hrvatskog udruženja poslodavaca na konferenciji "Tržište poslodavaca i tržišta rada".
On dodaje da je trenutno najveći broj stranih radnika u Hrvatskoj iz Bosne i Hercegovine, dok su na drugom mestu radnici iz Nepala, koji su nadmašili broj radnika iz Srbije. Hrvatska konfederacija poslodavaca se stoga zajedno sa sindikatima zalaže za donošenje strategije integracije domaćih i stranih radnika, nastavio je Martinović, zbog kulturnih, verskih i socioloških karakteristika stranih radnika, o kojima država i poslodavci moraju voditi računa.
– Jedna od prvih stvari koju tražimo je učenje hrvatskog jezika, država je ponudila vaučere, ali uslov je da strani radnik mora biti u Hrvatskoj najmanje godinu dana, što je kasno za učenje jezika. Bilo bi idealno da počnu da uče hrvatski jezik čim uđu na naše tržište rada, ako ne i pre, rekao je Martinović.
Predsednica Sindikata Zlatica Štulić kaže da se sektor trgovine posebno suočava sa problemom nedostatka radne snage, uprkos tome što su konkursi za radna mesta stalno otvoreni i poslodavci zapošljavaju tokom cele godine.
– Naši radnici se ne prijavljuju na ove konkurse, a fluktuacija radnika u sektoru trgovine je izuzetno velika. Radnici ostaju kratko, posebno mlađi, i to samo dok ne nađu nešto bolje u nekom drugom sektoru. A s obzirom na to da su plate prodavača veoma niske, nešto veće od minimalca, nisu privlačne za zapošljavanje, pa su poslodavci prinuđeni da angažuju radnike iz trećih zemalja, iz bivše Jugoslavije, ali i iz Nepala, a sada ih ima i u maloprodaji, kaže Štulić.
On dodaje da je stranim radnicima potrebno poznavanje hrvatskog jezika kako bi mogli da rade na kasama, a ne samo u skladištima. Iako je ograničenje rada prodavnica na 16 nedelja godišnje donekle popravilo situaciju, uslovi rada su i dalje teški, napominje Štulić, jer je sve više posla u maloprodaji, a manje zaposlenih, a taj nedostatak nadoknađuju žene, koje čine dve trećine zaposlenih u maloprodaji, što je fizički i psihički zamorno, a kupci su takođe veoma zahtevni. Ima verbalnih napada na prodavačice, posebno od pandemije koronavirusa.
Sindikati građevinarstva i trgovine istakli su probleme pronalaska i zadržavanja radnika, posebno kvalifikovanih, uz napomenu da se ne protive uvozu radne snage, ali da on mora biti sektorski i u kvotama. Prema rečima predsednice Sindikata građevinarstva Jasenke Vukšić, od ukupnog broja zaposlenih u tom sektoru trenutačno jednu trećinu čine strani radnici, odnosno njih 50 hiljada, a zahvaljujući sindikatu domaće su radnike, kaže, pripremili na dolazak radnika iz inozemstva.
– U poslednjem kolektivnom pregovoru ugovorili smo mentorski rad i nagrađivanje mentora. Ako domaći radnik pomaže stranom, dobije povećanu platu. Imamo prednost što su nam plate razrađene po kolektivnom ugovoru, imamo predvodnike, uređaje i s njima možemo razgovarati. Nepalci imaju dvadeset jezika, oni se međusobno ne razumeju, ukazala je Vukšić na još jedan problem koji se u graditeljstvu rešavao unapred te dodala da se unapred mora propisati i kontrolirati smeštaj radnika.
Iako gubitak, odnosno nemogućnost dobivanja kvalitetne radne snage zasad ne ugrožava poslovanje velikih kompanija u Hrvatskoj, poput Ine, sindikat u naftnoj kompaniji za zadržavanje radnika ključnim smatra platu jer navode da dve trećine radnika radi ispod prosečne plate u Hrvatskoj, dok dobit Ine raste tri puta više nego plate.
– Ako Ina sebi dozvoli da novog radnika plati više nego onog koji je tu dvadeset godina, logično je da će stručni kadar odlaziti u druge kompanije ili u inostranstvo. Problem kompanija je što ne nagrađuju lojalnost radnika. Sudelovanje u dobiti bi radnika dodatno vezalo. Ina je imala takav sustav, godišnji bonus vezan uz uspešnost, a kad je nakon korone počela rasti plata, deo bonusa prelio se u platu i to je počelo uticati na lojalnost, rekla je predsednica sindikata SING Jasna Pipunić.
Potpredsednik HGK-a za trgovinu i internacionalizaciju Igor Pokaz smatra da bi produženje radnih dozvola na tri godine moglo smanjiti nagli uvoz stranih radnika, ali i njihovo zadržavanje u Hrvatskoj.
– U ovom trenutku nemamo smer kako zadržati kvalitetnu radnu snagu, ali i kako osvestiti da iz zemlje iseljenika postajemo zemlja useljenika. Velike nade polažemo u mogućnost povratka iseljenih Hrvata, ali i pronatalitetne mere. To su dugoročne mere čije ćemo rezultate videti za dvadesetak godina. To je dugoročni projekt koji se ne može vezati uz jedan izborni ciklus, poručio je Pokaz.
Glas javnosti/B06S