Od ukupne količine primenjenih pesticida, samo 0,1 odsto završi na ciljnim organizmima, dok čak 99,9 odsto ostane u životnoj sredini, kao što je zemljište i okolne biljke, a na nekom prehrambenom proizvodu, koje svakodnevno konzumiramo, često se mogu naći ostaci više aktivnih hemijskih supstanci. Zbog toga, u Srbiji je počela primena sistema kontrole ostataka pesticida u hrani.
Ovo je između ostalog, rečeno na konferenciji „Hrana bez ostatka pesticida” u organizaciji sertifikacionog tela „RMS 001” i Građanske inicijative za razvoj sela „Kladenac”, a uz podršku Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
Po podacima koje je izneo profesor dr Slobodan Milenković, u periodu od 1950. do 2000. godine svetska proizvodnja pesticida rasla je 11 posto godišnje, sa 0,2 na nešto više od pet miliona tona, dok je u 2021. globalna proizvodnja pesticida bila 3,5 miliona tona. On je ukazao da osim maksimalno dozvoljene količine za pojedinačne aktivne materije, nijedno zakonodavstvo na svetu nema definisani maksimalni broj aktivnih materija koje se mogu naći na jednom proizvodu.
- Iako su dokazani i prepoznati kao problem bezbednosnih proizvoda od strane EFSA pre više od 10 godina, kumulativni i sinergijski efekti pesticida još uvek nisu uzeti u obzir prilikom definisanja zakonskog okvira iz oblasti ostataka pesticida i bezbednosti hrane. S druge strane, kada je reč o hrani za bebe i decu do tri godine starosti, međunarodni propisi definešu da ona ne sme sadržati ostatke nijednog pesticida iznad od 0,01 miligrama po kilogramu za svaku aktivnu komponentu - rekao je profesor Milenković.
Upravo zbog toga nameće se pitanje da li poljoprivrednici mogu da uzgajaju plodove bez ostataka pesticida? To je, poručuju iz sertifikacionog tela „RMS 001” i Građanske inicijative za razvoj sela „Kladenac” itekako moguće, uz sertifikaciju hrane kroz privatnu, dobrovoljnu šemu sertifikacije.
- Sertifikacija hrane se odvija unutar sistema za praćenje ostataka pesticida kroz više koraka od kojih su najznačajniji: inicijalna poseta poljoprivrednom proizvođaču, uzorkovanje proizvoda i njihovo laboratorijsko ispitivanje na ostatke pesticida, izdavanje sertifikata i nadzor nad izdatim sertifikatom. Ukoliko rezultati pokažu odsustvo ostataka pesticida u proizodima, proizvođač stiče uslove za dobijanje sertifikata „Bez ostatka pesticide” i upotrebu odgovarajućeg loga, zaštićenog kao žig garancije u Zavodu za intelektualnu svojinu – kaže Nikola Damnjanović, ocenjivač u sertifikacionom telu „RMS 001”
U tom sistemu kontrole, nazvanom „Manje je više”, trenutno je uključeno nekoliko proizvođača u Srbiji, a pojedini proizvodi bez ostatka pesticida već se mogu naći na policima velikih trgovinskih lanaca.
Glas javnosti/B06S