Mimo ekonomije i pružanja podrške lokalnim proizvođačima, postoji još jedan razlog zašto se sve češće apeluje na odabir proizvoda iz lokalnog uzgoja, a to su ekologija, zaštita planete, smanjenje CO2 otiska.
Koliko se svet menjao i promenio dosad, govori i podatak da je Britanija nekada proizvodila najviše vrsta jabuka na svetu, ali sada uvozi čak 70%. U Bangladešu, rakovi su "zlatna koka" što se tiče izvoza, i putuju više od 16.000 km da stignu do britanskih ostrva, iako Britanija ima račiće i kod kuće.
Dodatno, u SAD prosečna namirnica putuje čak 2.400 kilometara - dok ne stigne do tanjira kupca.
Evo još jednog zanimljivog podatka - Havaji gaje svoju šećernu trsku, pa ipak, uvoze ovu namirnicu koja proputuje 16.000 km u paketićima, ne bi li stigla do havajskih kafića.
Transportovanje hrane, generalno, predstavlja ogromno ekološko, socijalno i ekonomsko opterećenje, a među njima su zagađenje vazduha i globalno otopljavanje. Termin "kilometraža namirnica" ili "food miles" skovao je Tim Lang 1992. godine, a odnosi se na udaljenost koju hrani prevaljuje od proizvođača do potrošača.
Stoga, neki savesni potrošači sada radije biraju lokalno, kako bi barem malo doprineli očuvanju planete i smanjenju zagađenja. Na umu treba imati i podatak da je pomorski transport 50 puta efikasniji od vazdušnog u pogledu emitovanja ugljen-dioksida.