To mogu biti kaznena dela iz oblasti privrede, finansija, rudarstva, računovodstva, zaštite životne sredine, radnih odnosa, deviznog poslovanja, platnog prometa i mnoga druga krivična dela, a sankcije koje se izriču nisu nimalo zanemarljive.
Za razliku od neprofitnih pravnih lica, privredna društva se osnivaju radi sticanja dobiti. Osnivanje određenih privrednih društava nije posebno komplikovano i za njih nije potreban prevelik kapital. Prema Zakonu o privrednim društvima osnovni kapital društva iznosi najmanje 100 dinara, osim ako je posebnim zakonom predviđen veći iznos osnovnog kapitala za društva koja obavljaju određene delatnosti.
Sa druge strane, osnivanje, na primer, banke je pravno složeno i zahteva veći kapital. Prema Zakonu o bankama, banka je dužna da u svom poslovanju obezbedi da osnovni akcijski kapital banke uvek bude u visini koja nije manja od dinarske protivvrednosti 10.000.000 evra prema zvaničnom srednjem kursu.
Kada se pravno lice osnuje, odnosno upiše u odgovarajući registar, ono stiče i kaznenu odgovornost. U našoj državi postoje tri vrste kaznenih dela: krivična dela, prekršaji i privredni prestupi. Da li će se određena radnja kvalifikovati kao krivično delo, prekršaj ili privredni prestup zavisi od toga koliku opasnost ona predstavlja za društvo. Pravna lica mogu da odgovaraju za sva kaznena dela.
Pravno lice mora da uskladi svoje poslovanje sa važećim propisima. Ovih propisa, bilo da je reč o zakonima ili aktima niže pravne snage, ima mnogo i pritom se često menjaju. Samo u tekućoj godini usvojena su 43 zakona. Mada se svi ovi zakoni ne odnose na poslovanje pravnih lica, treba imati u vidu da tu oblast uređuju i podzakonski akti, akti koje donose autonomne pokrajine i lokalne samouprave.
Pored mnoštva propisa, situaciju dodatno komplikuje to što su oni neretko neusaglašeni, tako da se ponekad u dva propisa mogu naći različita rešenja kojima se uređuje isto pravno pitanje. U takvim situacijama, za pravilno tumačenje propisa potrebna je pomoć stručnjaka koji zaista dobro poznaje tu materiju.
Pravno lice koje ne posluje u skladu sa propisima ulazi u kriminalnu zonu, a to znači da čini jedno od kaznenih dela. To mogu biti kaznena dela iz oblasti privrede, finansija, rudarstva, računovodstva, zaštite životne sredine, radnih odnosa, deviznog poslovanja, platnog prometa i mnoga druga krivična dela.
Sankcije koje se mogu izreći pravnim licima nisu nimalo zanemarljive i zavise od toga koje kazneno delo je učinjeno.
Sankcije koje se najčešće izriču učiniocima kaznenih dela su novčane kazne. Na primer, za privredni prestup koje učini pravno lice može se izreći novčana kazna od 3.000.000 dinara, ali ona može biti i veća. Pravnom licu, učiniocu prekršaja može se izreći novčana kazna u visini od 2.000.000 dinara. Pravnom licu, učiniocu krivičnog dela može se izreći novčana kazna u iznosu od petsto miliona dinara.
Propisane novčane kazne možda nisu preveliki finansijski teret za velike, ekonomski moćne kompanije, ali zato mogu ozbiljno pogoditi manje firme, pa i primorati njihove vlasnike da „stave ključ u bravu“. Ne treba zaboraviti da se pravnom licu može izreći i kazna „prestanak pravnog lica“ – u tom slučaju jasno je kakva je dalja sudbina preduzeća.
Kako će određena sankcija pogoditi pravno lice zavisi od mnogih okolnosti. Dok je za jedno pravno lice najstroža sankcija novčana kazna, za drugo to može biti javno objavljivanje sudske odluke.
Pravnom licu mogu se izreći i zaštitne mere/mere bezbednosti koje po posledicama možda mogu biti i strože od novčane kazne. Koje zaštitne mere mogu da se izreknu, po pravilu, zavisi od vrste učinjenog kaznenog dela. Na primer, pravnom licu zbog učinjenog krivičnog dela mogu se izreći sledeće mere bezbednosti: 1) zabrana obavljanja određenih registrovanih delatnosti ili poslova; 2) oduzimanje predmeta; 3) javno objavljivanje presude.
Za sve vrste kaznenih dela ukoliko se pravno lice osudi/kazni, pravnosnažna presuda može javno da se objavi. Tako, presuda može da se objavi putem sredstava javnog informisanja. Na taj način javnost saznaje da je pravno lice učinilo kazneno delo.
Javna objava presude može negativno da utiče na dalje poslovanje pravnog lica, jer u tom slučaju druga preduzeća možda neće želeti da sarađuju sa firmom koja nije radila u skladu sa propisima.
Pravnom licu se može izreći i mera bezbednosti/zaštitna mera koja mu zabranjuje da obavlja određenu delatnost. Ukoliko je pravno lice osuđeno zbog učinjenog privrednog prestupa, ova mera može da traje deset godina. Ako je pravno lice osuđeno za krivično delo ili kažnjeno zbog učinjenog prekršaja, onda zabrana može da traje tri godine.
Dakle, pravnom licu se zabranjuje da vrši samo određene delatnosti, ali ponekad i to može dovesti u pitanje celokupno poslovanje, ako je delatnost koju ne sme da obavlja neraskidivo vezana sa delatnostima koje može da obavlja. Posebno je pitanje šta će biti sa zaposlenima u toj delatnosti koju pravno lice ne sme da obavlja.
Svako pravno lice koje se osudi/kazni upisuje se u odgovarajuću kaznenu evidenciju. U koju se evidenciju upisuje zavisi od vrste učinjenog kaznenog dela. Upis u evidencije znači da određeni organi ili lica imaju pravo da pod uslovima koja su zakonom propisana saznaju da li je jedno pravno lice osuđivano/kažnjeno.
Naime, ukoliko se pravo lice osudi/kazni, ono može da trpi i određena pravne posledice osude. To su, recimo, gubitak određenih dozvola, odobrenja, koncesija, subvencija, zabrana učešća u postupku javnih nabavki, zabrana učešća u postupku privatizacije privrednih subjekata.
Radi ostvarivanja određenih prava potrebno je da pravno lice nije osuđivano/ kažnjeno, a ta činjenica se utvrđuje putem uverenja i kaznene evidencije. Pravno lice koje je upisano u evidenciju briše se iz nje nakon određenog broja godina, pod uslovom da ne učini novo delo. Međutim, u pojedinim slučajevima pravno lice se nikada ne briše iz kaznene evidencije.
Imajući u vidu posledice koje mogu pretrpeti preduzeća ukoliko ne rade u skladu sa važećim propisima, za njihovo poslovanje je od presudnog značaja da u svom timu imaju pravnike koji su dobri poznavaoci ne samo materije u oblasti privede, već i materije u oblasti kaznenog prava. Jer, možda ono što na prvi pogled deluje kao dobro rešenje za firmu i prilika da stekne finansijsku dobit, kasnije može dovesti do kaznene odgovornosti i velikih posledica po pravno lice.
Kada se protiv učinioca kaznenog dela vodi krivični postupak za privredni prestup ili prekršajni postupak, potrebno je da se utvrdi da je to delo zaista učinjeno i da je pravno lice odgovorno za to delo. U tom postupku, dobar poznavalac propisa iz različitih oblasti može pravno da pomogne da se utvrdi da privredno društvo nije odgovorno za delo koje mu se stavlja na teret. Takođe, vrstan pravnik može da pomogne da se preduzeću ne izreknu stroge sankcije. Ivan Milić, docent na Pravnom fakultetu u Novom Sadu
Glas javnosti /B07S