Dolaskom svakog novog trgovinskog lanca očekuje se da će konkurencija spustiti cene, a one su, čini se, i dalje poprilično slične u svim marketima u Srbiji. Mediji najavljuju da će prodavnice u našoj zemlji otvoriti najveći italijanski diskonter "Eurospin", a pominje se i dolazak mađarskih "Femili marketa" i francuskog "Kerfora", a nedavno je stigao i trgovinski lanac iz Severne Makedonije "Stokomak".
Ekonomista Dragovan Milićević kaže da je vrednost srpskog tržišta koje je predmet interesovanja velikih trgovinskih lanaca prošle godine bila između 10,5 i 11 milijardi evra i da ne čudi što je sve više onih koji bi za sebe da uzmu deo tog kolača.
"Možemo reći da postoje tri grupe ponuđača. Imamo nekih sedam ili osam velikih trgovinskih lanaca, uglavnom stranih i njihov udeo je lane bio oko pet milijardi evra. Imamo i jednu grupu 13 domaćih prodavnica udruženih u Domaći trgovinski lanac, koji su imali udeo od oko 800 miliona evra. Ostalo su mali ponuđači, odnosno male radnje na ćošku", objašnjava Milićević.
Da su, bez obzira na broj prodavnica, cene u svim radnjama gotovo iste morali su da primete i u Komisiji za zaštitu konkurencije i pokrenuli su postupke protiv četiri trgovinska lanca, Delez, Merkator S, Univereksport i Dis, lanca zbog sumnje da su dogovarali cene, ali epilog tih kontrola još nije poznat.
Ministarka unutrašnje i spoljne trgovine Jagoda Lazarević je izjavila da to ministarstvo još čeka na sastanak sa Komisijom za zaštitu konkurencije na kome treba da dobije informacije dokle se stiglo sa postupkom i šta će biti dalji koraci.
"Zvali smo ih i još nismo dobili informaciju, sačekaćemo još neko vreme, a onda ćemo se obratiti i zvaničnim dopisom, kako bismo dobili informaciju dok su stigli sa istragom", rekla je Lazarevićeva.
Kada je reč o visokim cenama u trgovinskim lancima, ona je rekla da razume nezadovoljstvo građana zbog cena i da se u tom ministarstvu intenzivno radi na merama kojima bi se ograničio njihov neprimeren rast, kao i da će mere koje se pripremaju biti dugoročne.
Od 11 najvećih trgovinskih lanaca u Srbiji, samo tri su u većinskom srpskom vlasništvu i to ako računamo i "Aman", čiji je vlasnik Jordanac sa srpskim državljanstvom. Najveći igrač na tržištu je belgijska kompanija "Delez", koja drži markete "Maksi" i "Šop en gou".
Dejan Gavrilović iz Udruženja potrošača "Efektiva" kaže da podatak da najveći trgovinski lanac u Srbiji u poslednje dve godine pravi čist profit od oko 65 miliona evra najbolje ilustruje koliko je naša zemlja postala zanimljiva kao tržište za strane trgovce.
"Moguće da znaju da su i propisi ovde labaviji, da mogu da se pozabave nečasnim radnjama sa cenama, lažnim sniženjima. Propisi su dobri, ali se ne poštuju, poput Zakona o zaštiti potrošača koji postoji samo na papiru, ali se ne primenjuje", tvrdi Dejan Gavrilović.
On ukazuje da je i postupak u Komisiji za zaštitu konkurencije, koji je pokrenut u oktobru, trebalo brže da se okonča i da bi onda ta efikasnost pokazala nameru države da stane na put eventualnom nečasnom ponašanju trgovaca.
"Oštrije kazne bi demotivisale trgovce. To što nema reakcije, njih samo stimuliše da se rast cena nastavi", smatra Gavrilović.
Sa povećanjem trgovinskih lanaca bilo bi logično da jedni drugima budu konkurencija i da to dovede do pojeftinjenja proizvoda, dok se u Srbiji dešava obrnuta i apsurdna situacija – da sa jačom konkurencijom rastu i cene.
"Delez, Merkator i Lidl imaju udeo od tri četvrtine tržišta, kada je u pitanju velika sedmorka, a cene su gotovo identične. Veličina marže direktno je proporcionalna sa snagom kompanije i najveće marže imamo praktično kod najvećih igrača, kod dominantnih tržišnih učesnika", kaže Milićević.
On ukazuje da od 2021. godine imamo tzv. "puzajući rast", odnosno rast marže od po jedan do dva odsto godišnje.
"Vodeći trgovinski lanac ima maržu do 45 odsto. Njegova pregovaračka pozicija u odnosu na snabdevače je daleko povoljnija nego za mali trgovinski lanac. Interesantno je takođe da i Domaći trgovinski lanac(DTL) kod kojeg su marže značajnije niže, ima vrlo slične cene. Snaga trgovinskog lanaca diktira maržu. Naravno da je preraspodela takva da se svi bore za profit, ali veliki trgovinski lanci mogu da diktiraju uslove", navodi ekonomista.
Dragovan Milićević smatra da Srbija jeste oaza za trgovce i ističe da je analiza koju je radio poredeći cene u Srbiji sa cenama istih proizvoda u još pet zemalja pokazala da je za više od polovine tih proizvoda cena, na primer, niža u britanskom "Tesku" nego kod nas i da je to paradoks.
"Gde smo mi, a gde su drugi najbolje se vidi kada se uporedi koliko toga mi možemo kupiti za naše prosečne plate u odnosu na ostale, i mi smo tu pri dnu", kaže Milićević.
Kod nas na rafu čokolada košta 400 dinara, dok je isti taj proizvod našeg proizvođača u Rusiji ili u nekoj prodavnici u Evropi jeftiniji. Dejan Gavrilović kaže da se kod tih situacija poteže pitanje veličine tržišta i da se to navodi kao argument za mogućnost spuštanja cene, ali da za to ne postoji opravdanje.
"Čak i na tržištima koja su mnogo manja od srpskog, naša roba je jeftinija. Voda koja se proizvodi u Srbiji manje košta na Malti, a mnogi domaći proizvodi su povoljniji u Severnoj Makedoniji ili Crnoj Gori. Ovde postoji želja da se zaradi. Marže su 45 posto. Eurokrem koji se pravi u Bosni, uveze ćerka firma, proda ga veletrgovcu, pa trgovinskom lancu. Tu postoje i po četiri ruke, a svi se ugrade", kaže Gavrilović.
On napominje da nisu samo marže u pitanju, već i kupovina od povezanog lica, i napominje da "taj novac odlazi u isti džep".
"Država nema namera da reaguje. Ministar je rekao da na veće iznose, država dobija i veći PDV i da im to odgovara. Kada su u pitanju strani vlasnici trgovina, taj novac uglavnom izlazi van zemlje, a državu kao da nije briga za to", kaže Gavrilović.
On ističe da su veliki trgovinski lanci preuzeli primat, da su se dogovarali oko cena i da to utiče na pad kupovne moći.
Ekonomista Dragovan Milićević kaže da su prednosti velikih trgovinskih lanaca u pregovaračkoj moći, da donose nova radna mesta i mogućnost prodaje za veći broj ponuđača, ali da nam iskustvo pokazuje da na duži rok ne donose niže cene.
"Kada vide da mogu da prodaju i po višoj ceni, zašto bi sami sebi smanjili profit i prodavali po nižoj ceni, tako i trgovci razmišljaju", kaže Milićević.
Dejan Gavrilović kaže da se pokazalo da veća konkurencija ne donosi neke značajne pogodnosti za potrošače.
"Tako je bilo i kada je Lidl dolazio u Srbiju. Očekivalo se da će doneti nove proizvode i niže cene. Tako je bilo samo u početku, ali umesto da ostali snize cene, on se prilagodio i podigao cene. Kada bi svako ko dođe snizio po malo, to bi u nekom trenutku imalo efekta, ali ne vidimo da se to dešava", kaže Gavrilović.
Glas javnosti /R02S