Uvoz hrane u Hrvatsku je u poslednjih deset godina eksplodirao i danas premašuje 6,5 milijardi evra. Dok uvoz vrtoglavo raste, domaća proizvodnja ne uspeva da drži korak, a stanje u poljoprivredi postaje sve alarmantnije. Upravo o tim izazovima raspravljalo se na konferenciji o hrani održanoj u Zagrebu.
Domaćih proizvoda ima veoma malo, dok količina uvoznih iz godine u godinu raste. Uvozni proizvodi dominiraju rafovima u prodavnicama, ali problem je dublji nego što izgleda. Trgovci nisu jedini koje se može optužiti za prekomeran uvoz – i hrvatski proizvođači često uvoze gotove proizvode ili sirovine, pa ih tek potom plasiraju pod domaćim brendovima.
Na listi najčešće uvoznih namirnica, pored mesa, ističe se i mleko. Najpozitivniji primer u domaćoj poljoprivredi jeste proizvodnja žitarica i uljarica. Hrvatska izvozi kukuruz, pšenicu i soju – ali ono što se od njih proizvodi, poput brašna i gotovog testa, u velikoj meri se uvozi.
Nedostaju znanje i pravac
Prema dekanu Agronomskog fakulteta Aleksandru Mešiću, jedan od glavnih problema jeste to što je hrvatska poljoprivreda i dalje zastarela i neprilagođena savremenom tržištu.
Mnogi srpski stručnjaci smatraju da se većina problema koji su opisani u hrvatskom kontekstu odnosi i na Srbiju. Kao i u Hrvatskoj, srpska poljoprivreda se većim delom oslanja na male porodične farme sa tradicionalnim metodama, bez dovoljno modernizacije i mehanizacije.
Srbija uvozi značajne količine prerađene hrane, mlečnih proizvoda i mesa, dok izvozi sirove poljoprivredne proizvode. Samostalna proizvodnja nije dovoljna za mnoge proizvode poput mleka i mesa, tako da u rafovima supermarketa ima veliki broj stranih brendova.
Ukratko – i Srbija i Hrvatska se nalaze pred istim izazovom: da ulažu u znanje, tehnologiju i domaću proizvodnju, ili da postanu potpuno zavisne od hrane iz uvoza.
Glas javnosti/T02S