Glas Javnosti

UBIJAO JE ONE KOJI PUŠE: Ovo je priča o Muratu IV jednom od najsurovijih turskih sultana

Zanimljivosti
Autor: Glas javnosti

Za sultana je proglašen sa 12 godina, i već tada je prerušen hodao Istanbulom i pravio spisak onih koje bi kaznio ili nagradio. Mišljenja istoričara su podeljena, jedni misle da je bio surov, dok ga drugi smatraju jednim od najvećih.

Sultan Murat IV, 17. osmanski sultan i 82. kalifa muslimana, bio je sin sultana Ahmeda I i sultanije Mahpejker Kosem. Kao i svi prinčevi, imao je dobro obrazovanje i vaspitanje. Sa samo 10 godina, počeo je da se oblači kao običan čovek i da luta gradom, praveći planove za svoju buduću vladavinu. Pravio je spisak ljudi od kojih bi mogao da ima koristi i onih koje bi kaznio. Na presto se popeo sa 12 godina, umesto svog strica, koji je zbačen s vlasti 1623. godine. Do punoletstva umesto njega je kao regent vladala njegova majka, a onda je on preuzeo uzde Osmanskog carstva.

Duvan i dužnosti

U Istanbulu je 1633. godine izbio požar koji je izazvao čovek koji je zaspao dok je pušio lulu na čamcu u naselju Cibali. Više od 20.000 domova je spaljeno, a 50.000 ljudi je ostalo bez krova nad glavom. Sultan Murat je tada zabranio pušenje duvana i naredio da se unište kafeterije u kojima su se ljudi okupljali da piju kafu i puše.


Sultan se i u kasnijim godinama oblačio kao meštanin i mešao se sa ljudima kako bi kontrolisao da li se poštuju njegove naredbe. Naređivao je da se ubiju oni koje bi otkrio da puše. Priča se da je na ovaj način na smrt osuđeno 20.000 ljudi.

Sultan je putovao po Istanbulu i okolnim gradovima, kontrolišući javni red. Na putu za Bursu video je da su putevi u Izniku zapušteni i naredio je da se pogubi kadija Iznik zbog neispunjavanja dužnosti. Pogubljen je i šeik al-Islam (poglavar osmanske uleme) Ahizade Husein efendija, koji je protestovao protiv ovog pogubljenja i tajno organizovao sastanke protiv sultana. Ovo je prvo pogubljenje šeika al-Islama u osmanskoj istoriji.

Lojalnost i osvajanje Bagdada

U martu 1635. godine sultan Murat je krenuo u pohod na istok i opsedao Jerevan. U junu je zauzeo zamak koji ni sultan Sulejman I Veličanstveni, nije mogao da zauzme. Jerevanski šah se nije pojavio jer nije bio u mogućnosti da se upusti u rat. Sultan Murat je onda, u septembru, zauzeo i Tabriz. Ipak, odustao je od odlaska u Isfahan zbog bolesti i vratio se u Istanbul preko Dijarbakira.


Sultan Murat je 1683. godine krenuo u osvajanje Bagdada od Safavida. Pred Bagdad je stigao 16. novembra nakon petomesečnog putovanja. Kada mu je ponuđeno da poseti svetilište imama Abu Hanife u prethodno osvojenom predgrađu grada, rekao je: "Kada je Bagdad u rukama šiita, ne možemo se usuditi da posetimo šefa naše sekte Imam-i Azama (Veliki imam)" i nije posetio sve do osvajanja grada.

U Bagdadu je bilo 40.000 vojnika. Šah je bio odsutan jer je mislio da će se sultan Murat umoriti od opsade i povući se. Tokom opsade koja je trajala četrdeset, 37. dana je, pogotkom u čelo, stradao veliki vezir Tajar Mehmed-paša. Sultan se jako uznemirio zbog smrti velikog vezira: "O moj Tajare! Vredeo si stotinu dvoraca kao što je Bagdad", rekao je. Sutradan je zamak pao. Diveći se lojalnosti i herojstvu onih koji su branili zamak, sultan Murat ih je oslobodio. Iranska granica, povučena Ugovorom iz Kasr-e Širina (ili Ugovorom iz Zuhaba) potpisanim 17. maja 1639, i danas je manje-više na snazi. Iran je ovim sporazumom prihvatio i zabranu vređanja verskih ličnosti sunitske sekte islama.

Oslanjajući se na svoju mornaricu, Venecija je iskoristila ovaj pohod i prekinula sporazum sa Osmanlijama, zadržavši porez i zauzevši dalmatinske luke. Dok je bio u Bagdadu, sultan Murat je svakodnevno obaveštavan u vezi sa ovim događajima. Kada se vratio u Istanbul, odmah je naredio raskid trgovačkih odnosa i pripreme za rat. Venecija i Francuska bile su države koje su najviše trgovale sa Osmanskim carstvom. Važan deo njene privrede zavisio je od ove trgovine, pa je Venecija bila uznemirena. Carski savet je 13 dana odložio izvršenje naređenja sultana Murata. Za to vreme došao je mletački poslanik i prihvatio sve uslove Osmanlija. Venecija je platila odštetu i rat je zaustavljen.


Međutim, sultan Murat nije odustajao od namere da zarati sa Venecijom. Ovaj rat je, međutim, prepušten njegovom bratu i nasledniku, sultanu Ibrahimu Ludom, pošto je sultan Murat umro 8. februara 1640, u 28. godini, nakon petogodišnje borbe protiv gihta. Sahranjen je u grobnici svog oca, sultana Ahmeda I.

Osmansko carstvo posle Murata IV

Sadašnju zgradu Kabe – najsvetijeg mesta u islamu – dao je da se sagradi 1635. godine, nakon što je to mesto uništile poplave. Vrata u haremu Masjid-i se zovu Bab-ı Muradi (Muratova kapija), u čast sećanja na njega. Zlatna kapija koju je sagradio za Kabu sada se nalazi u Muzeju Meke.

Takođe je vratio oronulu zgradu Karakoj arapske džamije u sadašnje stanje. Dao je da se sagrade zamkovi u Kavaklaru na Bosforu. Ojačao je zidove mnogih gradova. Dve vile koje je sagradio u palati Topkapi u znak sećanja na pobedu Jerevana i Bagdada ubrajaju se u najelegantnija arhitektonska dela tog perioda.

Po njemu je reka Murat, jedna od najvećih pritoka Eufrata, dobila ime, jer je na njoj izgradio mostove, a pored nje konake.


Kao i njegov otac, bio je sledbenik Aziza Mahmuda Hudaija iz Uskudara. Takođe je simpatisao Mevlevijski red. Voleo je i poštovao šeika al-Islama Jahju efendiju, koga je nazivao ocem. Bio je dobro upućen u verske nauke. Njegov um je uvek bio zaokupljen državnim poslovima. Hteo je da zna sve. Dao je da se prevede Makijavelijev "Il Principe", da bi mogao da ga pročita.

S obzirom da se smatra jednim od najsurovijih, mnoge iznenađuje činjenica da je sultan pisao pesme pod pseudonimom Muradi. Pomalo je komponovao i bio je pokrovitelj mnogih naučnika, umetnika i pesnika i često im slao poklone.

Posle smrti, iza sebe je ostavio zemlju u miru i vojsku sa najvećom udarnom snagom tadašnjeg sveta. Kada je stupio na presto, uspeo je da smanji broj janjičara, elitnih pešadijskih jedinica u osmanskoj vojsci, sa 100.000 na 35.000. Riznica, koja je bila prazna kada je preuzeo presto, a imala je 15 miliona zlatnika u vreme njegove smrti.


Sultan Murat je preduzeo drastične mere da obnovi stari poredak u najmnogoljudnijem gradu tadašnjeg sveta, Istanbulu. Uspostavio je ličnu obaveštajnu mrežu širom carstva. Reorganizovao je špijunsku organizaciju u Evropi i transformisao je u ono što je bila za vreme vladavine Sulejmana Veličanstvenog. Najskrivenije tajne su iz dana u dan počele da stižu do osmanske palate.

Osmanski istoričari ga smatraju najvećim od osmanskih sultana koji su došli vladali tokom 242 godine - između vladavina sultana Sulejmana Veličanstvenog i sultana Mahmuda II. Prema istoričaru Hameru, sultan Murat je produžio život i veličinu države za pola veka. Bez njega propadanje Osmanskog carstva ne bi počelo 1683. godine, već 50 godina ranije.

Po staroj ustavnoj tradiciji pogubio je trojicu svoje braće, dvojicu tokom Jerevanske i jednog tokom Bagdadskih ekspedicija. U životu je ostavio samo jednog brata, neuporedivo manje sposobnog od njega, a i on je bio zatvoren u kafesu. Imao je pet ćerki, a nijedan njegov sin nije preživeo detinjstvo.

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR