Glas Javnosti

Zašto je SRPSKI NAROD izgubio DRUGI SVETSKI RAT, IAKO je bio na strani POBEDNIKA (VIDEO)

Društvo
Autor: Glas javnosti

Dan pobede i obeležavanje završetka Drugog svetskog rata uvek je povod da se nakon dve više decenija od kako je SFRJ prestala da postoji sumira bilas srpskog bivstvovanja u zjedničkoj državi.

Prema rečima Životija Đorđevića najstarijeg istraživača zločina nad Srbima, koji je jedini detaljno istraživao, proučavao i analizirao svu dostupnu građu o stradanju srpskog naroda u 20. veku - mi, Srbi, nemamo prečeg posla nego da popišemo svoje žrtve.

Đorđević se NDH-azijom, Drugim svetskim ratom i poratnim stradanjima svog naroda bavio više od 75 godina. U nekadašnjoj, zajedničkoj državi važio je za najoštrijeg polemičara i protivnika revizije istorije, odnosno umanjenja srpskih žrtava. Đorđević ponavlja da su u Drugom svetskom ratu ukupni demografski gubici Srba iznosili 1.820.000 ljudi. Ubijeno je njih 1.607.000, 57.000 ih je proterano, a 156.000 srpske dece nije rođeno. U odnosu na druge narode u SFRJ, Srbi su, kazuje dr Đorđević, činili 90 odsto žrtava.

Prema njegopvim rečima do 6. aprila 1944. oko 80.000 NDH vojnika je prešlo u partizanske redove.

Đorđević tvrdi i da još nema odgovora na pitanje zašto su se partizanske jedinice u Jasenovcu pojavile tek početkom maja, 10 dana pošto su ustaše 22. aprila 1945. napustile logor.

- U to vreme Titova vojska je imala 57 divizija. Nemci su se povukli iz Srbije 1944, a više od šest meseci Jasenovac je radio punom parom. Za tih šest meseci i ustaški oficiri preobučeni u partizane vodili su u juriše srpsku mladež na Sremskom frontu. Nema odgovora ni na pitanje zašto čuveni partizanski avioni "kukuruzari" (Il-2) nisu sa Sremskog fronta doletali do Jasenovca da makar mitraljiraju ustaške straže - tvrdi Đorđević.

Stoga Drugi svetski rat kod nas su dobili Hrvati tj. hrvatski komunisti, koji su na krilima sovjetskih tenkova sa pola miliona crvenoarmejaca i engleskih bombardovanja srpskih gradova, postavljeni na vlast i stvorili Jugoslaviju po hrvatskoj meri.

Hrvatski komunisti tj. Titovi partizani su dobili rat 1945. godine isto kao što su albanski teroristi i Tačijev i Haradinajev tzv. OVK dobili rat 1999. godine. Drugi svetski rat kod nas su dobili Staljinovi crvenoarmejci i engleski bombarderi, koji su doveli Tita na vlast.

Srpski narod je jedini u ovom delu Evrope, uz braću Grke, ustao protiv Hitlera i ostao protiv Hitlera od početka do kraja. Svi ostali narodi su paktirali sa Hitlerom i bili Hitlerovi saveznici. Čak je i Staljinov Sovjetski Savez u rat ušao na Hitlerovoj strani, kada su septembra 1939. godine sovjetski vojnici ušli u Poljsku i podelili je sa Hitlerom. Uopšte i u Evropi, na prste jedne ruke možete nabrojati narode koji su sa nama od početka bili protiv Hitlera poput Francuza, Britanaca, Belgijanaca, Čeha, Poljaka i Grka.

250.000 srpskih oficira i vojnika je odvedeno u nemačke logore

Srpski narod je najtežu cenu platio svom otporu protiv Hitlera—genocid, okupaciju, građanski rat u uslovima okupacije, izdaju saveznika i pobedu hrvatske komunističke partije na čelu sa austrougarskim kaplarom, Titom koji je zaveo komunističku diktaturu i nad srpskim narodom upravljao kao strani okupator.

U svom otporu, 250.000 srpskih oficira i vojnika je odvedeno u nemačke logore, u okupiranoj Srbiji je zaveden najstrašniji režim okupacije masovnih streljanja po kome je za svakog ubijenog Nemca ubijano 100 srpskih civila, a za svakog ranjenog 50. Stvorena je nacistička Hrvatska koja je svojom proklamovanom politikom genocida uveliko brutalno ubijala trećinu Srba, proterivala trećinu Srba i pokatoličavala trećinu Srba. Bugarski okupator je nemilosrdno ubijao srpske civile, nastavivši tamo gde je stao u Prvom svetskom ratu itd.

I povrh svega, u takvoj situaciji, vojska jedne zabranjene partije, na čelu sa austrougarskim kaplarom iz hrvatskog zagorja, otpočela je građanski rat protiv zvanične vojske pokušavajući da izvede komunističku revoluciju u sred rata, baš kao što je to učinio Lenjin 1917. godine u carskoj Rusiji.

Iako su Srbi prvi ustali protiv Hitlera, 28. aprila 1941. godine na Ravnoj Gori (uz čuveni poklič: "Reč kapitulacija u srpskom jeziku ne postoji") i oslobodili prvi grad u Evropi (Loznica, 31. avgusta 1941.) i imali svoju Jugoslovensku vojsku, na čelu sa prvim gerilcem Evrope proslavljenim generalom Dragoljubom Dražom Mihailovićem i iako su Srbi do kraja 1943. godine činili 90% partizanske komunističke vojske Josipa Broza Tita i bili najveće žrtve Drugog svetskog rata u Evropi uz Jevreje, Ruse i Poljake, Srbi su Drugi svetski rat ipak izgubili.

Da su Srbi izgubili Drugi svetski rat najbolje se vidi po izmišljenim avnojevskim granicama i po tome što je Tito, neposredno po ulasku u Beograd, izjavio: "Mi se u Srbiji moramo ponašati kao u zemlji koju smo okupirali".

Ako su Srbi pobedili u Drugom svetskom ratu, zašto im je samozvani maršal (a u stvari bravarski asistent) zabranio povratak svojim kućama u srpsku Metohiju i na srpsko Kosovo?

Tako su hrvatski pobednici Drugog svetskog rata kod nas napravili tzv. republičke granice kao da su Hrvati dobili rat, a Srbi izgubili. Prilikom crtanja granica avnojevske Srbije (u kojoj i danas živimo) korišćeno je ili istorijsko pravo drugih izmišljenih naroda ili etničko pravo drugih—uvek ono koje je na štetu Srba.

Republika Srbija osakaćena pokrajnama

Iako su Srbi prvi krenuli u rat protiv Hitlera, iako su prošli kroz genocid i od početka do kraja ostajali protiv Hitlera, opet je preko 30% Srba ostavljeno van avnojevske Srbije, i kao takvi predstavljamo jedinstven primer u Evropi. Kakvi smo mi to onda pobednici?

Da ne pominjemo nacije koje su izmišljene od Srba, poput Makedonaca, Crnogoraca i sličnih ili naseljavanje Albanaca iz Albanije na Kosovo ili stvaranje zločinačke autonomije Vojvodine ili BiH itd.

Ako smo pobedili u Drugom svetskom ratu, kao što se tvrdi, onda bi za to bili nagrađeni i dobili nešto zbog svoje žrtve. Međutim, Srbi su gore prošli u Drugom svetskom ratu, nego poražene države iz oba svetska rata. Tako su poraženi Mađari dobili državu čime je 20% Mađara ostalo izvan Mađarske nakon Trianonskog sporazuma iz 1920. godine. A mi smo rekorderi i po ovome, jer je 30% Srba ostavljeno izvan Srbije, njoj su date nekakve pokrajine, doseljavani Albanci, od Srba stvarane nove nacije itd. iako smo najveću žrtvu poneli u Drugom svetskom ratu.

Zato na Dan pobede nema šta da se slavi. Praktično od 20. oktobra 1944. prestala je da postoji Karađorđeva i Miloševa Kraljevina Srbija i nju je zamenila Republika Srbija osakaćena nekakvim novoizmešljenim republikama, pokrajnama i narodima. Nju je stvorila jugoslovenska komunistička partija sa hrvatskim vođstvom, kojoj je na čelu diktator i maršal Josip Broz. To je država u kojoj danas živimo i čiji trijumf bi trebalo da slavimo ovim danom na uštrb Srbije sa Mišara, Ivankovca, Deligrada, Ljubića, Kumanova, Bitolja, Bregalnice, Cera, Kolubare, Kajmakčalana itd.

(Glas javnosti)

 

 

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR