KRVAVI TRIFUNDAN: Dan kada su komunisti streljali 19 mladih Nevesinjki

„Bilo je možda previše streljanja… Ja to iz sadašnje perspektive razmišljam, ali iz ondašnje možda i nije, no je trebalo još više“, deo je sramne izjave Vlada Šegrta na tzv. Trebinjskom savetovanju.

Zemljoradnik, u ratu komesar Lastvanske partizanske čete, komandant bataljona Luka Vukalović, komandant zloglasnog Prvog hercegovačko – crnogorskog udarnog bataljona. Ovaj bataljon formiran je na Baljcima (Bileća) 28.01.1942. To je bila jedinica posebne namene, sastavljena od najspremnijih ideološki motivisanih boraca sa prostora nikšićkog, trebinjskog i bilećkog sreza. Sudeći po rečima Tripa Šarenca, člana Okružnog komiteta KPJ za severnu Hercegovinu, borba protiv četnika, „bila je prvenstveni i isključivi zadatak“ Prvog udarnog bataljona. Ova jedinica počinila je brojne zločine nad srpskim narodom Hercegovine, a posebno na prostoru Gacka i Nevesinja.

„Kada su osuđenike postavili uza zid, Vule Okiljević je počeo da se krsti. To je vidio Vlado Šegrt, pa je cepteći od bijesa viknuo: Udri toga što se krsti, kučka mu Boga jebem!“ Poslije ovog strijeljanja oko mrtvih ljudi uhvatilo se kolo, u koje su morali da uđu i bliski srodnici žrtava. (M. Okiljević o strijeljanju Srba u selu Jasenik, 03.04.1942.)

Vlado Šegrt je upamćen po tome da je civile ubijao i lično, iz blizine, kao npr. kada je ubio Obrena Glogovca u nevesinjskom kraju. Vlado Šegrt je počinio zločin i u miru, 1945. godine, kada je naredio da se 13 Srba odvede iz zatvora u Trebinju i ubije. Oni su bačeni u jamu Čekalica kod Vučijeg Dola.

U tom periodu, od ukupnog broja od partizana ubijenih nedužnih hercegovačkih Srba bilo je 38 žena i djevojaka.

Početkom februara 1942. godine Vlado Šegrt dolazi iz Baljaka (Bileća) u selo Bratač – opština Nevesinje.

Ono što je Vlado Šegrt radio u Nevesinju februara i marta 1942. godine, nastavljeno je i pred sam kraj rata, 14. februara 1945. godine. Njegova Deseta hercegovačka „udarna“ brigada strijeljala je 19 mladih djevojaka – Nevesinjki, na osnovu lažnih optužbi i spiskova koje je jedna partizanska „obaveštajka“ dostavila šefu OZN-e Desete hercegovačke „udarne“ brigade.

Tada je ubijena i maloljetna (sedamnaestogodišnja) kćerka Jele Mučibabić – Rajka. „Udarnici“ su tada strijeljali i sljedeće djevojke: Zoru Kovačević, Nataliju Gutić, Dragicu Vasiljević, Ljeposavu Grahovac, Zagorku Kolak, Smilju Gudelj, Zoru Čolović, Dragu Vukotić, Milicu Bjelicu, Jovanku Burlicu, Rajku Banašević, Boriku Tešanović, Milicu Vučinić, Desanku Milošević.


Prema naknadnim saznanjima (Izjava Gojka Tepurića za Večernje novosti 2010. godine) tada su još ubijene i: Jovanka Ivanišević, Desanka Vasiljević, Dušanka Gutić i Jovanka Samardžić.

Po svirepom ubistvu, sve djevojke su sahranjene u porti crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Nevesinju.

Izvor: ISTOK
ĐAVOLjI ŠEGRT
Probudi varoš u slavsko jutro
Udarni odred Herceg-brigade,
Adu je trajne prtine utro –
Zatiruć’ strahom vjeru i nade.
Devetn’est vila, najljepših cura,
Dršće pred strojem raskolnih zvjeri.
Nebesa ćute. Sudnja je ura –
Svaki se uzdah vječnošću mjeri.
Cvili pod čizmom zloglasnog voda
U tupi vapaj zgrušano inje
Za tom ljepotom što tek se oda –
O, avaj, kuku, jôj, Nevesinje!
Kroz nišan gleda anđelska lica
„Udarnik“ jedan, imenom Vule.
Strah mu se u dnu razuma gica –
Trom kô minuti sa Sahat kule.
Zar njegov kuršum da vjenča mrakom
Neisprošenu mladost dok pupi?!
Osjeni sebe krsnijem znakom –
Vlado ga mučki kundakom lupi.
„Kome se krstiš, kučka ti boga…?“
Isuka vatru šegrt đavolji,
„Ili ćeš u stroj, il’ pred stroj… Stoga
U srcu svome boga zakolji!“
O, gdje si danas Trifune Sveti?!
Anđeli, gdje ste?! Jovane, Petre…
Nevin je vazda prerano mrijeti –
U času ovom, one su sestre.
Zagorka, Ljepa, Desanka, Rajka…
Danas se sutra njihovo strijelja,
Kome, sem bolu, da bude majka
Što kida grudi starog Gudelja –
Smilja? I Zora, Jovanka, Draga…
Nevjeste kome da budu vjerne?
„Nišani!“ „Pali!“ Podanik vraga –
Viknu, a one, blažene, smjerne,
Klonuše dahom jedna do druge.
Zasija suza u oku Smilje,
Jača od smrti, petkrake kuge –
Nikada ljepše i nikad življe!
U njino srce, vavijek mlado,
Otrovan plodom s jalove njive,
Olovo hladno sasô je Vlado –
Đavolji šegrt. Al’ one žive!
I dokle „kolo krvavo“ tutnji
Nad djevojačkim raspetim snima,
Dželat je vječnost dalek od slutnji
Ko ih sad svete u Carstvo prima.
Ruku pod ruku Hristovo stado
Zamače Nebu. Kraj Rajskih dveri
Stajaše Trifun, Slavljenik, rado –
I zdušno reče: „Uđite, kćeri!“

OGNjEN KANDIĆ