Srpski komunisti uzdizali su u nebesa očeve marksizma, a Karl Marks i Fridrih Engels govorili su o Srbima kao o divljacima iz hajdučke jazbine.
U vreme dok su Osmanlice okupirale Knjaževac, u vreme srpsko - turskog rata 1878. godine, drug Engels u Mančesteru nije krio oduševljenje porazom srpske vojske.
"Poraz Srba je famozan", pisao je Engels s velikim uzbuđenjem svome prijatelju Marksu u London, zamerajući srpskom narodu što diže ustanak protiv "legitimnih gospodara" Osmanlija.
"Kampanja je bila sračunata na to da se zapali Osmansko carstvo, ali su drva svuda sirova i mokra. Crna gora izdaje za privatne svrhe, Bosna pogotovo neće da diže ustanak od kada Srbija hoće da je oslobodi, a valjani Bugari ne mrdaju ni prstom. Srpska oslobodilačka vojska mora da živi na svoj vlastiti račun i posle razmetljive ofanzive, a d anije nigde ozbiljno tučena, natrag u svoju hajdučku jazbinu!"
Krajem avgusta iste godine Engels se žali Marksu kako će "liberalni drekavci svakako voditi glavnu reč u Donjem domu. O Crnogorcima i Hercegovcima, naravno, svi ćute.
Srećom i Srbi će dobiti batine", zaključuje drug Engels.
"Srećom", odgovorio mu je Karl Marks, čije ime i danas nose ulice u mnogim srpskim gradovima.
Marks je Srbe ubrajao u "male, zakržljaje, nužno kontrarevolucionarne narode, bez istorije i istorijske svesti, čija je jedina istorijska misija da nestanu u oluji svetskih revolucija", koju je zajedno sa Engelsom propovedao.
I ovdašnji komunisti, nastavljajući delo i učenje svojih ideoloških očeva, kao jedan od svojih glavnih ciljeva imali su decenijama borbu protiv "velikosrpskog hegemonizma".