Srbija je večna dok su joj deca verna! (Krst nositi nama je suđeno.) Istorija se ponavlja. Opasnost za Srbiju se nastavlja. Deobe su i danas naša zla kob. Kao da mržnja raste u svakom čoveku. Sve smo savete bacili u vetar. Čak i one koji su dolazili od Svetog Save i Svetog Nikolaja.
Ponovićemo pričicu o Svetom Nikolaju, koji je umro u manastiru Svetog Tihona u Pensilvaniji. Kad su ga, još živog, posetili najistaknutiji predstavnici srpske emigracije i najbogatiji Srbi, jedan od tih bogataša je rekao: „Nema tih miliona dolara, Vladiko, koje mi nećemo dati najboljim lekarima da te ozdrave, da budeš sa nama u molitvama i u borbi protiv najvećeg ljudskog zla, gnusne prevare i laži socijalističke internacionale zvani komunizam, vatikanske internacionale zvani ekumenizam.“
Na to je Vladika odgovorio: „Donesite mi vest da su Srbi prestali da se dele, to će me ozdraviti“.
Srbi su, na opštu žalost, još u deobama i vrlo opasnim zabludama, zbog toga su pod okupacijom jugoslovenstva, bratstva i jedinstva, ustaško-komunističke tiranije, titoidiotizma. Čak nam je i crkva podeljena. Imamo Srpsku pravoslavnu crkvu, ali imamo i delove te crkve koji su odvojeni. Oni imaju svoje sveštenstvo i svoje vernike. Često se hvale da na službama u njihovim crkvama ima više vernika, nego u zvaničnoj crkvi.
Pre ovog raskola imali smo onaj u Americi za koji, svi govore, da je prevaziđen zahvaljujući stavu i mudrosti patrijarha Pavla. Nadajmo se da će se i ovaj raskol prevazići i da će Srpska pravoslavna crkva ponovo zablistati jedinstvom i slogom.
Bog je naš zapovednik, a crkva izvršilac. Verujemo da će Crkva zaboraviti sve međusobne konflikte i da će podići spomenik svim žrtvama tiranije. Crkva bi na otkrivanje spomenika trebalo da pozove potomke ubijenih i potomke ubica, da se tu, na licu mesta, zakunu živim Bogom, da nikada neće dići ruke jedni na druge za vek i vekova.
Tako bi konačno došlo do izmirenja, a mi bismo se pretvorili u jedno srce, jednu dušu, jednu misao za odbranu otadžbine, sa jedinim prirodnim i naslednim životnim prostorom, sve Srbskog roda, pravno i povesno gledano sa maticom Srbijom i sve Srbskim zemljama na ovoj planeti zajedno.
Srbija je večna, dok su joj deca verna!
Ma gde živeli, čime se bavili, Srbi nisu nikada zanemarivali svoju otadžbinu. A u ratovima hitali su da pomognu svom narodu. U vreme Prvog svetskog rata, kad se srpska vojska našla van otadžbine, mnogi Srbi koji su živeli u Americi, Rusiji i drugim zemljama odmah su se odazvali pozivu otadžbine.
Nadam se da će se i današnji Srbi, koji se nalaze bilo gde u svetu, javiti ne čekajući poziv otadžbine.
SRBSKI NACIONALNI SAVET ŠVAJCARSKE, Predsednik Dragan Đerić