Naime, predsednik Srbije Aleksandar Vučić je u društvu ministra trgovine Tomislava Momirovića i potpredsednika Vlade i ministra finansija Siniše Malog doručkovao jedan od proizvoda sa sniženja. U pitanju je naravno takozvani "Parizer", koji su koristili za pravljenje sendviča.
Međutim ovde dolazimo do ozbiljnog problema. Ovaj proizvod mesnog porekla koji nazivaju parizerom, to uopšte nije, kako nam je objasnio naš verni čitaoc Tehnolog proizvodnje mesa .
Naime ovaj proizvod ne može da nosi ime "Parizer". Razlog je sadržajni normativ Uprave za veterinu. No ne verujte nam na reč, kupite ovaj sniženi "Parizer" i nešto skuplju varijantu, te uporedite sastojke i ubrzo će vam sve biti jasno. Napomenimo da je kilogram "Parizera" 259 dinara, dok je kilogram piletine oko 400 dinara (sa sve kostima naravno).
Stoga proizvod koji doručkuje predsednik sa saradnicima i koji nam se reklamira kao parizer na sniženju, zapravo ne ispunjava osnovne uslove da se tako zove. Potrebno je dati mu neko generično ime koje bi odgovaralo njegovom sastavu.
A KAKO TREBA DA SE PRAVI PARIZER
Podsetili bismo se i reči tvorca veoma popularnog "Poli parizera", koji mnogo govori o kvalitetu i hranljivoj vrednosti ove vrste proizvoda dr Cirila Varge:
"Razliku između Poli parizera i drugih sličnih salama ne prepoznajete po ukusu. Preferiram druge vrste kobasica koje su grublje mlevene od Polija. Ova je mlevena tako da se sastojci ne razlikuju.
Razlog za to je jednostavan – kvalitetne komade mesa ne možete usitniti. Poli kobasica sadrži, dakle, “teže prodajne delove mesa”.
Kada ste poslednji put kupili pileće vratove? Nikada! Tako se pojavila potreba za proizvodom poput Poli parizera.
Kvalitet proizvoda koji nastaje sitnim mlevenjem zavisi, samo od toga koji procenat ukupne životinje želite da iskoristite – što se više životinje iskoristi, kvalitet je lošiji.
Tu ideju su zatim kopirali mnogi, čak i oni koji su je na početku najviše kritikovali. Proizvodnja je jeftina, a dobit je najveća."