Vojvoda Živojin Mišić prvi je zavrnuo rukav na Solunskom frontu te 1917. i vakcinisao se tada novom, petovalentnom vakcinom bez trunke razmišljanja. Potom je to učinilo i 110.000 srpskih vojnika i umiranje od tifusa i kolere je konačno prestalo.
Vojska je zahvaljujući tom cepivu ostala živa i zdrava, pa je 1918. probila Solunski front i oslobodila Srbiju.
Ključ uspeha je u mudroj glavi velikog vojvode, koji je znao da primaju novo cepivo odbijajući već poznato francusko, ali i da je to jedini način da se pokuša zaustaviti ponovni pomor Srba od zaraznih boleština. Srpske vojske ionako jedva da je bilo posle sloma u Prvom svetskom ratu i Albanske golgote.
Ali ključ je i u izvanrednom lekaru i iznad svega velikom čoveku - Ludviku Hiršfeldu, Poljaku koji je kao dobrovoljac 1915. došao u Srbiju da pomogne u borbi protiv epidemije ubitačnog pegavog tifusa. Pridružuje mu se i supruga Hana, takođe doktor. Ostaju uz Srbe i u najvećem zlu i stižu u Solun. Tu je Hiršfeld 1916. iz krvi jednog bugarskog zarobljenika izolovao do tada nepoznati soj paratifusa - paratifus C (danas poznat kao Salmonella hirszfeldi).
Na Solunskom frontu, koji je tada mirovao, počinju da ubijaju zarazne bolesti. Srpski vojnici ne ginu od kuršuma, već od tifusa, dizenterije, malarije. Kreće pelcovanje francuskom vakcinom protiv tifusa, ali i ona ubija.
- Nekoliko starijih ljudi je umrlo. Vojska se pobunila i komande su obavestile generalštab da neće da dozvole vakcinaciju. Osim toga, vakcina nije sadržavala paratifus C, koji Francuzi još nisu poznavali - napisao je Hiršfeld u knjizi "Istorija jednog života".
Tada Hiršfeld, uz odobrenje vojvode Mišića, u skromnoj laboratoriji razvija petovalentnu vakcinu koja je imunizovala protiv pet "ubica" - trbušnog tifusa, kolere i paratifusa A, B i C.
Vojvoda Mišić prvi je prima i tako zapravo testira novo cepivo. I daje primer svima. Za njim isto čine najviši vojni zvaničnici, pa tek onda obična vojska.
(Glas javnosti)