Glas Javnosti

DRŽAVO BUDI SE! Mladi beže, a ostaju nam migranti!

Društvo
Autor: Glas javnosti

Mnogi se sećaju transparenta koji je držala mlada devojka u centru Beograda i na kojem je pisalo "Ovo je zemlja za poželeti i država za plakati" i oko toga se vrti cela ova priča.

Sve više i više mladih ljudi napušta Srbiju i ide "trbuhom za kruhom" širom sveta. Odlazak u dijasporu nije nikakva novost među Srbima i nije slučajno što mi imamo, uz Jevreje, Grke i Jermene najbrojniju dijasporu i što nas više živi van Srbije nego u Srbiji.

No, nekada je dijaspora bila zbog pritiska okupator i politička emigracija zbog komunističke okupacije zemlje. Danas je to klasična ekonomska emigracija i mahom su to mladi i obrazovani ljudi.

U XIX i početkom XX stoleća Srbija je slala svoju najbistriju decu da uče razne škole širom Evrope i da se onda vrate kako bi pomogli razvoj i napredak zemlje, ali i kako bi to znanje preneli i narednim generacijama u Srbiji. Danas najbistrija srpska deca završavaju škole u Srbiji i onda glavom bez obzira beže u "beli svet".
O
Postavlja se pitanje zašto je to tako i najbolji odgovor daju mladi kada govore kako se u Srbiji ne cene rad i znanje i kako su plate nedovoljne za preživljavanje a ne za život.

Pored činjenice da ih muči to što rad nije adekvatno plaćen navode i da im smeta negativna selekcija koja se vrši u svim aspektima društva gde na funkcije ili do posla ne dolaze najbolji nego najpodobniji kandidati.

Svi mladi se slažu da vole svoju zemlju i da nikada ne bi išli iz nje da ne moraju. Jedan od anektiranih je svojevremeno rekao:

"Zvali su me nekoliko puta da stažiram u zdravstvenim ustanovama kada im osoblje ide na godišnje odmore. Mada sam odradio zakonom propisano vreme stažiranja opet su me zvali još dva puta i jasno ukazali da, za slučaj da dobijem ne mogu da se nadam poslu. Rešio sam da naučim nemački, prijavio se za posao i za mesec dana idem u Nemačku."

Još jedna od stvari koje muče mlade je i diskriminacija na osnovu godina i radnog iskustva. Svi bi hteli iskusne radnike za male pare a niko ne bi hteo da ih obuči.

Ova tendencija odlaska mladih ljudi iz zemlje traje decenijama. Samo u periodu od 2000. do 2019. je prema podacima OECD u EU došlo oko 700.000 ljudi  iz Srbije. Broj onih koji su napustili Srbiju u tom vremenskom periodu je verovatno mnogo veći kada se uzme u obzir činjenica da veliki broj ljudi odlazi u Sjedinjene Države, Rusku Federaciju, Australiju i Novi Zeland. Svako od nas zna za barem nekoliko primera, i to u najbližem okruženju, da su ljudi napustili Srbiju i otišli u inostranstvo da žive.

Doduše, postoji i određen broj povratnika ali u 65% slučajeva radi se o radno neaktivnom stanovništvu. Dok oni koji odlaze su mahom radno aktivni i proseka godina oko 30. U ovome učestvuje čak i država koja nakon usvajanja Zakona o upućivanju aktivno šalje radnike sa našeg Zavoda za zapošljavanje u inostranstvo, mahom u zemlje Evropske Unije. O kakvoj cifri se radi najbolje svedoči podatak da je Srbija 2015. poslala 607 radnika na rad u inostranstvo, a da je taj broj 2018. skočio na 10.576. Ako bi Srbija ušla u EU broj onih koji napuštaju zemlju bio bi još veći.  Najbolji dokaz za to su podaci da godišnje Hrvatsku napusti između 75 i 85 hiljada radno sposobnih građana.

Možda neko smatra da su devizne doznake tih ljudi u Srbiju koje su veće od direktnih stranih investicija dobra stvar, ali Srbija nezadrživo gubi radno i reproduktivno stanovništvo. Mnogi su postali toga bolno svesni kada im je trebao majstor da im popravi ili napravi nešto. Majstori su mahom penzioneri, a i oni su zatrpani poslom jer su mlađi otišli da rade za mnogo veće pare u inostranstvo.

Ideje o uvozu radne snage iz zemalja Azije i Afrike o kojima neki pričaju ne mogu da budu rešenje. To se uverila i Nemačka, ali i mnoge druge zemlje EU koje su se zanosile takvim idejama. Ti ljudi su mahom neobrazovani, nisu nešto željni rada i nisu spremni da se uklope u zajednicu u koju su došli. Javna tajna je da u Nemačkoj, Francuskoj, Britaniji i drugim zemljama, čim dobiju papire, većina njih ide na socijalnu pomoć i nikada više ne radi. Takvi nam sigurno ne trebaju, a mnogi upravo u migrantima koji dolaze u Srbiju vide zamenu. Oni ne trebaju da zamene našu mladost. Oni ne trebaju da budu naša budućnost.

Ako je to obrazac ponašanja tamo onda ne postoji verovatnoća da bi drugačiji slučaj bio u Srbiji. Zbog toga ova država mora da preduzme ozbiljne korake kako bi postala ne samo zemlja već i država za poželeti i time zadržala mlade u njoj. A ne da zadržava samo migrante od kojekude.

(Glas javnosti)

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR