Uz premijeru filma Dara iz Jasenovca: Malj, fosfor i lopate...(1.deo)

Američka Akademija filmskih umetnosti i nauka napravila je uži izbor kandidata za Oskara u devet kategorija, a srpski kandidat „Dara iz Jasenovca“ Predraga Antonijevića ispao je iz trke za Najbolji film na stranom jeziku!

Od 93 nominovana kandidata za kategoriju „Najbolji film na stranom jeziku“, među kojima je bila istorijska drama o devojčici Dari u zloglasnom ustaškom logoru Jasenovac, Akademija filmskih umetnosti i nauka suzila je izbor na 15 ostvarenja.

Film "Dara iz Jasenovca"t, koji je izazvao brojne polemike,mnoge politikantske, a ne filmske kritike, dakle - nije se našao u užoj konkurenciji za prestižnu filmsku nagradu.

Među 15 filmova koji su ostali u trci našlo se ostvarenje „Kvo vadis, Aida“ iz Bosne i Hercegovine, a ostalih 14 filmova čine „The Mole Agent“ (Čile), „Charlatan“ (Češka), „Another Round“ (Danska), „Two of Us“ (Francuska), „La Llorina“ (Gvatemala), „Better Days“ (Hong Kong), „Sun Children“ (Iran), „Night of the Kings“ (Obala Slonovače), „I’m No Longer Here“ (Meksiko), „Hope“ (Norveška), „Collective“ (Rumunija), „Dear Comrades!“ (Rusija), „A Sun“ (Tajvan) i „The Man Who Sold His Skin“ (Tunis).

Srpski kandidat za Oskara, film „Dara iz Jasenovca“ reditelja Predraga Antonijevića imao je svetsku televizijsku premijeru na Prvom programu Radio televizije Srbije u subotu, 20. februara, u 20 časova. Inače, film je premijerno prikazan 25. novembra u Gračanici, a beogradska bioskopska premijera zakazana je za 22. april, kada se obeležava 76 godina od proboja poslednjih zarobljenika iz logora Jasenovac.

 

            -Odluka da se film prikaže na televiziji pre normalnog života u bioskopima je nezavisno doneta od reditelja Antonijevića i mene, a prouzrokovana je pričom koja se dešava oko filma, njegove nominacije za našeg kandidata za Oskara, a pogotovo na par neumesnih i neosnovanih kritika, (da) je film naša propaganda i da Srbi nisu bili žrtve u Jasenovcu, kaže producent filma Maksa Ćatović.

            Film se od 5. februara prikazuje u bioskopima širom Sjedinjenih Američkih i ima veliki komercijalni uspeh....

Ne želeći da se upuštamo u ocenjivanje umetničke vrednosti "Dare iz Jasenovca", jer za to ima mnogo stručnijih, želimo da čitaoce portala "Glas javnosti" podsetimo na - zataškanu istoriju i - kompletan izveštaj Zemaljske komisije Hrvatske o ustaškim zločinima u Jasenovcu koji su sačinili i potpisali Hrvati - 15. novembra 1945.!

                             **********

ZEMALJSKA KOMISIJA HRVATSKE ZA UTVRĐIVANJE

ZLOČINA OKUPATORA I NJIHOVIH POMAGAČA

 

          ZLOČINI U LOGORU JASENOVAC

 

                             Zagreb, 1946.

 

A.                LOGOR JASENOVAC, USTAŠKO-NEMAČKI

INSTRUMENAT ZA UNIŠTENJE NAŠIH NARODA

 

U blizini ušća Une u Savu nalazilo se prije rata na sjevernoj obali Save veliko i napredno mjesto Jasenovac. Stanovništvo je bilo pretežno srpsko. Mjesto leži na željezničkoj pruzi Zagreb - Beograd. Tu je već prije rata bilo nekoliko industrijskih poduzeća, kao n.pr. tvornica cigle „Ciglara" i mala tvornica željezne robe „Lančara".

Kako su na istočnoj strani velikog Jasenovačkog polja utjecali u Savu pri­toci Strug i Lonja, bio je čitav taj kraj izvrgnut stalnim proljetnim i jesen­skim poplavama.

Vođe ustaške terorističke organizacije još prije svoga ulaska u Jugoslaviju dobro su znali, da u narodnim masama nemaju oslonca i da se na vlasti mogu održati samo terorom. Ulazeći u Jugo­slaviju nakon njenog sloma i iza fa­šističkih tenkova, sa grupom svojih zločinaca, koje su još prije rata s faši­stičkim novcem izdržavali i vježbali u raznim talijanskim centrima za vršenje terorističkih akata, počeli su odmah prvih dana nakon okupacije da pod zaštitom njemačkih i talijanskih trupa i uz njihovu aktivnu pomoć vrše po već stvorenom planu hapšenja, masovna i pojedinačna ubijanja Srba, Židova i naprednih Hrvata.

Primjenjujući u Hrvatskoj rasističku teoriju o čistoći rase i nacije, odlučili su da istrijebe sve Srbe, Židove, Cigane; odlučili su da istovremeno lik­vidiraju i sve Hrvate, koji su ma na bilo koji način ispoljili svoje protufašističko raspoloženje.

Tako se napuniše za kratko vrijeme svi zatvori i sve tamnice.

Ustaše su doduše osnovali logore i u drugim mjestima, kao na pr. u Đako­vu, Sisku, St. Gradiški, Lepoglavi, Loboru i t.d., no ovi su bili manji. Jase­novac je postao najvećim i glavnim koncentracionim logorom u tzv. NDH.

Ustaše su čitavo njegovo stanovništvo pobili ili ga preselili, a u samo mjesto smjestili stalan ustaški garni­zon.

Prve transporte zatočenika, koji su se sastojali uglavnom od Židova i Srba, dopremili su do sela Krapje, koje se nalazi oko 12 km zapadno od Jasenov­ca, te im naložili da sagrade logorište, koje je dobilo službeni naziv:, “Jasenovac logor br. I."

Kako je broj zatočenika sve više rastao, osnovan je između Jasenovca i Krapja drugi logor, koji je dobio služ­beni naziv: „Logor br. II."

Zatočenici su morali sami da na brzu ruku izgrade oba ova logora, da podignu barake i nasipe, koje im je voda neprestano rušila. Konačno su ustaše uvidjeli da su oba ova mjesta nepodesna za logorišta, pa su ih nakon kratkog trajanja likvidirali i osnovali kraj „Ciglare" u Jasenovcu novi logor, koji je dobio slu`beni naziv: „Logor br. III."

U samom mjestu Jasenovcu pretvo­rili su tvornicu kože u „Logor br. IV.", dok se logor u Staroj Gradiški, koja nije daleko od Jasenovca, spominje više puta u ustaškim izvještajima kao „Logor br. V."

Svi su ovi logori mogli primiti do 7.000 zatočenika,'no „na radu" ih nije bilo nikada više od 3-4.000, pa ni u vrijeme kad je logor br. III. bio pun raznovrsnih radionica.

Dne 25. studenog 1941. izdao je tzv. poglavnik NDH „zakonsku odred­bu" br. CDXXEX—2101-Z-1941., koju je potpisao i njegov „ministar" pravo­suđa i bogoštovlja dr. Mirko Puk.

Ta „zakonska odredba" govori o upućivanju nepoćudnih i pogibeljnih osoba na prisilni boravak u sabirne radne logore.

Glavne su tačke odredbe:

                                      # 1.

Nepoćudne osobe koje su pogibel­jne za javni red i sigurnost, ili koje bi mogle ugroziti mir i spokojstvo hrvat­skog naroda ili tekovine oslobodilačke borbe hrvatskog ustaškog pokreta, mogu se uputiti na prisilni boravak u sabirne i radne logore. Ove logore ovlaštena je osnivati u pojedinim mje­stima NDH ustaška nadzorna sluba.

                                       # 2.

Trajanje boravka u sabirnim i rad­nim logorima ne može biti kraće od 3 mjeseca ni duže od 3 godine.

                                       # 3.

Odluku o upućivanju osobe na pri­silni boravak u sabirne i radne logore, o vremenu trajanja boravka i o stepenu opreza i paske donosi Ustaško redar­stvo kao grana Ustaške nadzorne služ­be.

Sve upravne i samoupravne oblasti, kao i ustanove ustaškog pokreta dužne su Ustaškoom redarstvu preko Žup­skog redarstva svoga područja prijaviti osobe navedene u #-1. ove Zakon­ske odredbe.

Protiodluci Ustaškog redarstva о upućivanju na prisilan boravak u sabirne i radne logore nema prav­nog lijeka ni tužbe na Upravni sud.

                                      # 6.

Ustaški nadzorni zapovjednik izdat će propisnik o ustrojstvu, poslovanju i stepenu opreza i paske u sabirnim i radnim logorima, te o uzdržavanju osoba upućenih u ove logore."

 

                                                * * *

Tako se zacario režim strahovlade „Ustaške" nadzorne službe" i njezinog zapovjednika, koji je na stotine tisuća rodoljuba lišio života, a njihove poro­dice zavio u crno.

Otići u Jasenovac značilo je biti pre­dan na milost i nemilost ustaškim kol­jačima, značilo je otići u mučeničku smrt. Crna je povijest jasenovačkog logora pokazala, da su ustaše poslali ta­mo sve one elemente, koje je trebalo likvidirati, jer su im bili nepoćudni „iz rasnih, vjerskih, nacionalnih ili poli­tičkih razloga".

Danas možemo utvrditi, da su ustaše razvrstali sve zatočenike u dvije kategorije:

1. U prvu su kategoriju spadali svi oni zatočenici, koji su bili suđeni na kaznu upućivanja u sabirni logor za vrijeme koje je kraće od 3 godine. Namjera je ustaša bila da iscrpe do krajnjih granica radnu snagu tih zatočenika, pa da ih zatim uklone, da načine mjesta novim zatočenicima.

Vrlo je mali broj ovih zatočenika, koji su pušteni kući nakon što su izdržali kaznu, a i ti su većinom kod kuće umirali od posljedica patnji i bolesti, koje su dobili u logoru.

2. U drugu kategoriju spadaju zatočenici, koji su suđeni na kaznu upućivanja u sabirni logor u trajanju od 3 godine. Ovi zatočenici, koji su po presudi ustaškog redarstva upućivani u logor na 3 godine, bili su u pravilu likvidirani odmah nakon dolaska u lo­gor.

Ovim je kategorijama zajedničko to, da su zatočenici bili upućeni u lo­gor na temelju individualne „presude" ustaškog redarstva.

U toku ovoga prikaza vidjet ćemo, međutim, da su ustaše kroz 4 godine dopremali u Jasenovac velike grupe muškaraca, žena i djece te ih ili uveli u sam logor i tamo likvidirali, ili ih likvi­dirali negdje u okolici Jasenovca.

Bile su to grupe Srba iz raznih gradova i sela, grupe Židova iz raznih gra­dova ili oblasti, čitavi logori, koje su ustaše preselili u Jasenovac radi likvi­dacije, svi Cigani sa područja „NDH", itd., itd.

Ustaše su sve ove nesretnike jednostavno pokupili i dotjerali u masi u Jasenovac na klaonicu.

 

B. VISOKI ZID DIJELIO JE JASENOVAC OD OSTALOG SVJETA

                                               

                             Logor III.

 

Spomenuli smo već u uvodu, da su ustaše krajem godine 1941. počeli da podižu pravi jasenovački logor na prostoru gdje se nalazila „Ciglara" i da su mu dali slubeni naziv „Logor br. III."

Logor br. I. i Logor br. II. ćemo opisati u „Posebnom dijelu". Oba ova logora su trajala samo nekoliko mjese­ci, dok je logor br. III. postojao gotovo četiri godine.

Ustaše su u njemu podigli i mnoge druge radionice i izgradili barake za nastambe zatočenika, sav prostor dali opasati zidom 3 metra visokim, pa je čitav taj „Logor br. III."početkom proljeća 1945. izgledao onako, kako je upisan u nacrtu, koji je otisnut u ovom prikazu.

Sam se logor nalazio odmah kraj mjesta Jasenovca s istočne strane. Glavni ulaz u logor bio je na zapadnoj strani logora, na cesti, koja vodi kraj Save od Jasenovca u selo Košutaricu i dalje u Staru Gradišku. Ulazna vrata od jakog drveta bila su ugrađena u visoki zid, koji je okružavao logor s tri strane i bio visok 3 metra. Zid je tekao najprije prema sjeveru u dužini od 420 metara, zatim je skretao paralelno sa željezničkom prugom prema istoku u dužini od 1350 metara. Iza toga je mijenjao smjer prema jugu okomito na Savu i bio dug 1300 metara. Pri tome je pre­sijecao cestu za Košutaricu. Tu su se nalazila tzv. Istočna vrata.

Na obali Save smjerom prema zapa­du pružao se svršetak toga zida u dul­jini od 290 metara.

Južna je granica logora bila rijeka Sava, kao prirodna zapreka da zato­čenici ne pobjegnu iz logora.

Cijeli je logor br. III. zapremao površinu od jednog i po kvadratnog kilometra.

Kod glavnog (zapadnog) ulaza bile su podignute stražarnice i upraviteljstvo logora, gdje su se registrirali i postrojavali zatočenici, koji su stizali u logor. U zgradi je bila i jedna izvidnica visoka 24 metra. Sve su te zgrade ustaše minirali i digli u zrak, kad su bježali iz Jasenovca, pa danas strče sa­mo hrpe ruševina.

Sjeverno od ove zgrade bila je „rafinerija", koju su ustaše uništili, dok su cisterne za petrolej, koje su bile ispod i iznad zemlje, ostale neošteće­ne.

Oko 150 metara od obrambenog zida nalaze se ostaci zgrade, koja je bila 150 metara dugačka i 8 metara široka i tekla u pravcu sjever-jug. Bilo je to „glavno skladište" izrađenih fabrika­ta. Ovo je skladište služilo kroz čitavu zimu 1944./45. kao prostorija, kroz ko­ju su ustaše dotjerivali mase žrtava, tu ih noću po cičoj zimi skidali do gola, ruke im svezivali na leda, povezivali zatim dva po dva žicom te ih gonili na tzv. „Granik".

Granik je bila naprava, gdje su se iz brodova i splavi dizali i iskrcavali tereti, odnosno gdje se ukrcavala roba, koja je odlazila iz Jasenovca.

Na tom su graniku ustaše ubijali žrtve udarcima maljem ili čekićem po glavi, rezali im trbuhe, vješali im na ruke željezne terete, te ih bacali u Savu.

Istočno od Glavnog skladišta bio je veliki prazan prostor, koji je bio natrpan starim željezom, koje se upotrebljavalo kao materijal za potrebe "Lančare".

Paralelno sa zgradom Glavnog skladišta bila je nekoć zgrada „pomoćne bravarije i limarije".

U udaljenosti od 20 koraka prema istoku nalazi se cio niz zgrada u smjeru jug-sjever.

Najjužnija je zgrada bila zloglasna „Zvonara". To je bilo neko spremište dugo 2, a široko 3 metra, kuda su us­taše pobacali najprije razorena zvona pravoslavnih crkava. Kasnije su ta zvona odnijeli, a na to mjesto bacili smeše od ugljena, dok nisu pretvorili „Zvona­ru" u mučilište, gdje su zatvarali one zatočenike, koji su bili osuđeni da um­ru od gladi. Ta je baraka imala samo jedna vrata, i to staklena, dok prozora nije na njoj uopće bilo.

Sjeverno od „Zvonare" nalazila se „Paketarnica" gdje su se cenzurirali listovi i pošiljke, koje su primali „poslušni zatočenici".

Treća je u nizu bila zgrada, gdje se nalazilo „Upraviteljstvo logora" i „Radni odsjek".

Malo sjevernije nalazila se „Lančara", velika industrijska zgrada, u kojoj su se izrađivali razni željezni predmeti, kao lanci i žice. Tu je bila također kovačnica, strojobravarija, alatnica, tokarija, puškara i automehanika.

Ako pogledamo nacrt logora, vidjet ćemo, da se u udaljenosti od 7 metara nalazi paralelno sa „Lančarom" kružna peć za pečenje cigle „Ciglara", a iza nje spremište za sušenje cigle.

U blizini „Ciglare" ustaše su početkom 1942. sagradili posebnu peć za spaljivanje ljudi, tzv. „Picillijevu peć", koju su dali nakon 3 mjeseca porušiti.

Kraj „Ciglare" vidimo na nacrtu jed­nu dugu remizu bez pobočnih zidova, koja je imala krov. U tu je remizu vodio odvojak željezničke pruge od jasenovačke željezničke stanice, a zatočenici su je prozvali „Tunel". Ovdje su za­točenici, koji su tokom godina 1941. i 1942. dovo|eni u Jasenovac, morali da čekaju danima i tjednima po svakom vremenu, dok im se nađe mjesto u barakama, ili dok ne budu otpravljeni na likvidaciju.

Na nacrtu vidimo dalje prema isto­ku opet cio niz zgrada, koje teku smje­rom jug-sjever.

Najjužnija zgrada nalazi se na raskršću kolne i pješačke ceste, a u njoj nalazila se „Stražara", zatim blagovao­nica za ustaške oficire, kuhinja i bri­jačnica. Sjeverno je od nje bila „Nas­tamba ustaških častnika" i kancelarija logornika i grupnika, te tehnička po­slovnica.

Sjeverno pak od ove zgrade bile su: ustaška kuhinja, blagovaona i nastam­ba onih ustaša, koji su boravili u Jase­novcu radi kazne.

U tom se prostoru nalazi blizu kol­ne ceste za Košutaricu zgrada „Pilane" i „Pogona", koja je bila visoka 15 me­tara, duga 20 metara i imala dimnjak visok 52 metra.

Cijeli je prostor iza „Pilane" bio na­punjen građevnim materijalom, a na sjevernom kraju se nalazila ledina gdje se kopala zemlja, koja je bila vrlo dobra za pečenje cigle.

Dalje prema istoku vidimo niz zgra­da gdje se nalazila ekonomija, a do nje remenarija, štale, kolarija i kovačnice, a do ovih baru u obliku gljive tzv. Jezero", preko kojega je bio postavljen na najjužnijem kraju drveni most. Jugoistočno od toga jezera bile su štale, kuhinje, mljekare, mesnice i ženski lo­gor.

Sjeverno od toga jezera bilo je „Groblje", a odmah u blizini cio niz baraka, dugih 24 metra a širokih 6 metara. U prvoj je baraki bila smještena bolnica, u drugoj ambulanta, u daljnih šest bile su nastambe zatočenika, a on­da su slijedile barake obrtne grupe, glavne i pomoćne kuhinje.

Ustaše su spalili sve ove barake, a grobove iskopali i lješine spalili, da zametnu trag svojim zločinima.

Sve su ove zgrade, koje smo do sada naveli, bile ograđene žicom. S onu su se stranu žice nalazile još u smjeru prema jugoistoku zgrade „Ledane", mesnice i svinjci, a zatim još podalje „Ustaške radionice" i „Nastambe" te „ženski logor s kuhinjom".

Oko tih je zgrada tekla druga žica, koja se sa prvom žicom spajala u blizini baraka, gdje su bile nastambe zatočenika muškaraca. Dodajemo da je s onu stranu ovih žica u sjeveroistočnom kutu bio „Logor III-c".

                            

                             Logor IV.

           

Logor br. IV. nalazio se u samom mjestu Jasenovac, u Dimitrijevoj ulici.

Ustaše su industrijske zgrade, gdje se izrađivala i sušila koža, opasali bo­dljikavom žicom od više redova, tako da su svi magazini, radionice, prostori­je, gdje su bili montirani dinamo motor i parna mašina, bazeni za namakanje kože, jame gdje se gasilo vapno, zgrade gdje su bile smještene poslovnice i sta­novi namještenika, sačinjavali jedan lo­gor, u kojem je bilo zatočeno tehničko osoblje, komercijalni stručnjaci i radni­ci.

Čitava se ta mala kolonija zvala „Kožara". Zatočenici „Kožare" imali su bolju hranu, a ustaše su sa njima bolje postupali, nego što su to radili sa za­točenicima iz Logora br. III, jer im je bilo stalo do toga da kožara dobro opskrbljuje vojsku izrađenom kožom.

Pred svoj bijeg minirali su ustaše i zapalili sva postrojenja, sve zgrade u logoru, gotovo sve kuće u Jasenovcu, tako da taj gradić, koji je nekoć bio lijep i napredan, izgleda danas kao mjesto, gdje su se odigravale najžešće borbe. ( U sledećem nastavku - Masovo ubijanje zatočenika)

 

Glas javnosti - Vladan Dinić

Fotodokumentacija - Svedok