Uz film 'Dara iz Jasenovca': Vešala, malj, fosfor, kremiranje ubijanje dece, Srba, Jevreja, Cigana...(8.deo)

Srpski film "Dara iz Jasenovca", u trećoj nedelji svog prikazivanja u američkim bioskopima, uprkos negativnoj kampanji u pojedinim medijima - je u "top 2o" najgledanijih filmova! Uz to - "Dara iz Jasenovca", reditelja Gage Antonijevića, ipak je još uvek u trci za "Oskara" u konkurenciji za - "najbolji film"!

Na zvaničnom sajtu Američke filmske akademije piše:

"Napravili smo finalnu listu od 366 filmova u konkurenciji za NAJBOLJI FILM. Glasanje članova Akademije trajaće od 5. do 10. marta, a konačni spisak filmovakoji će ući u glavnu trku za "Oskara" objavićemo 15. marta"...

- Drago mi je što je naš film ušao konkurenciju za nagradu u najjačoj kategoriji - "Najbolji film". U toj konkurenciji su, mahom, filmovi američke filmske produkcije, ali dešava se se tu uvrsti i poneki strani film, kaže za medije Predrag Gaga Antonijević, reditelj filma...

Uvršćivanje  "Dare iz Jasenovca" u listu kandidata za "NAJBOLJI FILM" , iako je nerealno očekivati da dobije "Oskar", verujemo da će bar, na kratko, zapušiti usta onim retkim, ali jako glasnim kritizerima u Srbiji - ovog umetničkog ostvarenja koje je otvorilo dugo uataškavanu priču o zločinima u Jasenovcu i stradanju Srba, Jevreja, Cigana i Hrvata u - fabrici smrti i zlodelima USTAŠA u Jasenovcu, kojih su se i Hitlerovi nacisti - ježili...

 

XXIV Proboj iz „Kožare"

 U samom mijestu Jasenovcu bilo je dne 23. IV. 1945. na radu u „Kožari" još 147 zatočenika.

Svi su oni vidjeli da u logoru br. III. gore požari i tutnje eksplozije. Vidjeli su, da me|u ustašama vlada panika i da ovi polaze od kuće do kuće, stavljajući pod njih mine. Pobojali su se i oni, da bi ustaške nemani mogle minirati i ba­citi u zrak i „Kožaru" s radničkim zgra­dama, pa su odlučili i oni da pokušaju da se spase iz logora br. IV.

Razdijelili su se u petnaest udarnih desetina i dogovorili što koja desetina ima da radi. Liječnici-zatočenici su po­dijelili otrov u fijolama, jer je svaki zatočenik htio radije da se otruje, nego da živ padne u ustaške pandže.

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

A post shared by ☦️✡️☸️ (@jasenovacmemorial)

Prva je udarna desetina imala da razbije vrata od nastambe, druga da napadne stražare, treća da prereže bodljikave žice, četvrta da razbije vrata koja vode u tvorničko dvorište, peta da potuče i razoruža ustaše, koji su se tamo nalazili, šesta i sedma da ponesu odjeću i hranu, osma da vrši bolničarsku službu, a ostale da se oboružaju, kako koja stigne i da povedu borbu na život i smrt.

Plan je bio dobro zamišljen, zatočenici su se hrabro borili i prodrli iz logora, no tada su ih čekale najveće teško}e. Trebalo je protrčati kroz jasenovačke ulice, doći na poljane, probiti obruč od bodljikavih žica, preći preko nasipa, cesta i željezničke pruge, koji su bili načičkani bunkerima i strojnica­ma.

Zatočenici Lapčević Stojan i Berger Egon, koji su nam dali opis i podatke za ovaj herojski podvig, tvrde, da se iz „Kožare" spasilo samo 10 zatočenika i priključilo za nekoliko dana odredima Narodnooslobodilačke vojske.

 

XXV Likvidacija ustaške bolnice

 

Spomenuto je već ranije, da je u Jasenovcu postojala ustaška bolnica za bolesne i ranjene ustaše jasenovačkog garnizona. U toj su bolnici bili zaduženi radom i mnogi zatočenici u svojstvu liječnika, apotekara, bolničara, čistača, kuhara, kočijaša, šofera i grobara.

Dne 23. IV su prema svje­dočanstvu Danon Jakoba naredili Mi­loš  Ljubo i Tomić Jure, da se pobije trinaestorica zatočenika, pa su ih ustaše odveli negdje u polje i tamo pobili.

Sami su bolnicu zajedno s nekoli­cinom zatočenika otpremili u Sunju.

 

XXVI Iskaz Filipović-Majstorović Miroslava, jednoga od najvećih ustaških krvoloka, komandanta logora Jasenovac

 

Zemaljska je komisija u zapisniku od 29. VI1945. br. 2006 preslušala kao svjedoka i spomenutog zločinca Filipovića-Majstorovića Miroslava, koji je na­kon oslobođenja naše zemlje uhvaćen i stavljen pred sud.

Onaj dio njegovog iskaza, koji se odnosi na „suđenje" tzv. pokretnog prijekog suda u Jasenovcu, donijeli smo na drugome mjestu.

Ovdje donosimo važnije dijelove ostalog njegovog iskaza. I ako njegov iskaz u pogledu broja žrtava ni izdaleka ne odgovara istini, jer svi saslu{ani svje­doci, sami zatočenici, govore potpuno okolnosno i stvarno o daleko većem broju, naročito o broju žrtava, koje je pobio sam zločinac Majstorović, ipak je i on priznao i iskazao, da je vlastoručno pobio oko 100 žrtava, a samo „prisustvovao" masovnim ubijanjima. Po njegovom priznanju, samo za krat­ko vrijeme njegova upravljanja logo­rom od konca mjeseca lipnja do konca mjeseca listopada 1942., dakle za vrije­me od sama 4 mjeseca, likvidirano je 20.000-30.000 nevinih žrtava. On je u to vrijeme bio komandant logora, ali i prije i kasnije vršio je razne službe u Jasenovcu i St. Gradiški i ubijao ljude. Njegov iskaz glasi:

„Istina je, pošto mi je predočen iskaz Vjekoslava Servatzi u koliko se odnosi na pokolj u okolnim selima Banja Luke, da sam ja bio dušobrižnik II. P.T.P. Ja sam kao takav jedne noći sa bojnom II. P.T.B. pošao u akciju i to navodno samo radi pretresa okolnih pravoslavnih sela, koji su bili sumnjivi zbog četništva." - „Ističem, da sam ja u tom kraju bio kapelan prije NDH. Ja sam vidio, kako su ustaški vojnici vraćali se s pokolja krvavi, poslije se je pričalo, da je tom prilikom pobijeno 2.000 ljudi."

„U Jasenovcu sam bio kao ustaški časnik i upravitelj logora od konca lip­nja 1942. do kraja listopada 1942. Priz­najem da sam lično kod javnih strijeljanja ubio oko stotinu zatočenika logora Jasenovac i Stara Gradi{ka. Isto tako priznajem da su se za vrijeme moga upraviteljstva u logoru Jaseno­vac vršila masovna ubijanja u Gradini, ali ja u tome nisam sudjelovao i ako sam za ta masovna ubijanja znao. Ispravljam se, da sam kod tih masovnih ubojstava prisustvovao, ali ih nijesam izvršivao. Ta masovna ubojstava dopuštao sam kao upravitelj, jer sam imao usmene naloge od Ljube Miloša, a jo{ više od Matković Ivice, a katkada i od Maksa Luburića. U Gradini ubijalo se maljem, i to tako da bi žrtva morala sići u iskopanu jamu, našto je slijedio udarac maljem po glavi odostraga. Osim toga se ubijalo i strijeljanjem i klanjem. Kad su se vršile likvidacije žena i djevojaka u Gradini znam, da su se nad mladima izvršila i silovanja. O tome je određivao Matković Ivica, a silovanja su, koliko ja znam, vršili Ciga­ni, i to Cigani grobari. Ja nisam vršio silovanja."

„Za moje vrijeme po mom računu likvidirano je u logoru Jasenovac 20-30 hiljada zatočenika. Posebno ističem, da je u početku ljeta izvršena u Jasenovcu likvidacija logora Đakovo. Tom je likvidacijom rukovodio Matijević Joso, ustaški poručnik. Kod te likvi­dacije logora Đakovo računam, da je bilo oko 2-3 hiljade pobijeno Židovki i njihove djece.

Iz Jasenovca sam došao u logor Stara Gradiška koncem listopada 1942.-27. III 1943. Za gornje vrijeme događale su se i u logoru Stara Gra­diška masovne likvidacije, koje su se obično vršile izvan logora, tako na pr. u Mlaci, Jablancu, a otpremani su i u Jasenovac. Ovakovi veliki transporti za likvidaciju vršili su se po nalogu Matković Ivice. Na ovaj način otpremljeno je oko 2-3 hiljade ljudi."

„16. IV 1945. vratio sam se u Jasenovac, gdje sam ostao do konca. Zna­dem da su u to vrijeme bile vađene lješine zatočenika iz Gradine i spaljiva­ne, kako bi se zametnuo trag bivšim zločinstvima. Ja nisam sudjelovao u lik­vidaciji zadnjih zatočenika nego samo u ekshumaciji."

 

* * *

Prikazali smo tako par desetina masovnih zločinstava, koje su ustaše počinili u Jasenovcu u roku od 4 godine. Ponavljamo da time nisu iscrpljena sva masovna zločinstva, i da nisu nave­deni oni bezbrojni zločini mučenja i ubijanja, koje su ustaše izvršili na po­jedincu ili na nekolicini zatočenika, pri čemu treba da podvučemo, da su se ti zločini dnevno događali.

Spomenuli smo u opštem dijelu, da se broj jasenovačkih žrtava kreće oko cifre od pola miliona, što znači, da je svaki deseti stanovnik tzv. NDH ostavio svoje kosti u Jasenovcu.

Jasenovački zločini ne zaostaju ni malo za zločinima, koje su nacisti počinili u Belzenu, Auschwitzu ili Majdaneku.

Jednako kao i sve ostale fašističke terorističke organizacije i ustaška je te­roristička organizacija stvorila krimi­nalni mentalitet kod svojih članova, koji su ubijali iz „uvjerenja", svoga kri­minalnog uvjerenja.

Notorno je, da su svi ustaški zločinci pristupili u ustašku terorističku or­ganizaciju dobrovoljno, da su znali za kriminalne ciljeve te organizacije; da se ta organizacija slu`i kriminalnim sredstvima, da se njena aktivnost sastoji baš u počinjanju kriminalnih djela. Svaki dakle od njih, kad je pristupao u tu organizaciju, znao je i morao znati, da će vršiti zločine, organizovane, masovne zločine, znao je dakle za posljedice svoga pristupa u članstvo. Ne može se stoga služiti izgovorom, da mu je počinjanje djela bilo naređeno, i pre­bacivati odgovornost na naredbodavce.

 

Dokazi o zločinima u Jasenovcu

 

Pismenih dokumenata o ovim zločinima u jasenovačkom logoru Ze­maljska komisija nije našla. Da zbrišu tragove ovog besprimjernog mučilišta, koji je po težini i svireposti zločina bezuvjetno bio jedan od najkrvavijih od svih nacističkih logora u Evropi, ustaški su zločinci uništili sve doku­mente. Međutim, da su i sačuvani svi oni spisi, koje je vodilo „upraviteljstvo logora", ni ti spisi ne bi mogli poslužiti, da se iz njih crpe pouzdani podaci barem za broj žrtava. Iz iskaza sa­slušanih svjedoka ustanovilo se, da se žrtve, koje su bile pobijene, nisu uvijek registrirale.

Pri utvr|ivanju zločina i svih ostalih važnih momenata i okolnosti Zemal­jska je komisija provela dokaz sa­slušanjem svjedoka, uviđajima na licu mjesta u Jasenovcu te fotografskim snimcima logora i okolice.

Preslušana su 62 svjedoka i to: Abinum Ješua iz Sarajeva, Sarač Izmailova 23, Aleksić Arsa iz Donjih Bogićevaca, Auferber Mijo iz Osijeka, Balija Branko iz Zagreba, Zagorska 44, Berger Egon, komanda grada Zagreba, namještenik Propodjela Bing Julio iz Virovitice, Breyer Oto iz Bjelovara, Bzik Stjepan iz Kupljanova kbr. 12, Blumschein Zlatko iz Zagreba, Palmotićeva 60, Bednjanes Slavko iz Zagreba, Barutanski jarak 25, Danon Jakob iz Zagreba, Palmotićeva 32 a, Devčić Natko iz Zagreba, tajnik Konzervatorija, Duzemlić Milan iz Drenovog Boka, Dobaj Karlo iz Sarajeva, Dominec Ivan iz Zagreba, Ilica 224, Duvnjak Mato iz Kustošije br. 23, Fajdetić Grgur iz Kompolja, Filipčić Ivan iz Zagreba, Postaja Sava, Finzi Jakob iz Sarajeva, Fiumiani Milan iz Zagreba, Kušlanova 34, Gelb Makso iz Zagreba, Grgurović Vera iz Zagreba, Gajeva 2b, Griin Walter iz Nove Gradiške, Habijanec Josip iz Zagreba, Nova cesta 38, Halla Dragutin iz Zagreba, Radišina 8, Hebner Marijan iz Zagreba, Lorkovićeva 8, Heršak Josip iz Zagreba, Cvjetna cesta 41, Ilić Branko iz Živinice 28, Jovanović Svetozar iz Osijeka, Mobil, otsjek, Kamhi Šabetaj iz Sarajeva, Katalinić Andrija iz Ludbrega, Kosina Franjo iz Zagreba, Jarun br. 82, Kovačević Vojislav iz Zagreba, Vinogradska 21, Krkač Tomo iz Jakovlja, Kuhada Nikola iz Pu{}e, Kutnjak Sre}ko iz Zagreba, Livadićeva 22, Lapčević Stojan iz Zagreba, Ukrinska 12a, Kustorin Marijan iz Kustošije, Mosorska 1, Magdić Miško iz Vrapča, Perjavica 26, Marić Mihajlo iz Obrovnice, Matas Pavao iz Trstenika kod Pušće, Miliša Đor|e iz Zagreba, Zelengaj, Novak-Perjanec Mato iz Kobiljaka kod Sesveta, Orlić Šime iz Zagreba, Ilica 180a, Pejnović Duro iz Zagreba, Brigada V. Četkovića, Richter Rudolf iz Zagreba, Višegradska 5a, Rožman Ivan iz Zagreba, Rojićeva br. 3, Slovenec Rudolf iz Zagreba, Seljina brig. IV. divizija, Solenički Stjepan iz Novaka br. 66 kod Donje Bistre, Srića Dragan iz Zagreba, Palmotićev 2, Stazić Josip iz Zagreba, Padovčeva 3, Steiner Hinko iz Zagreba, Nova Ves 83, Šetinc Marijan iz Dolenjske Jesenice 7, Škrgatić Dragutin iz Zagreba, Rudeš, Trebinjska ulica, Šlajfer Filip iz Zagreba, Martiševa 47, Čulina Mato iz Crikvenice, Švarcenberg Adolf iz Zagreba, Ilica 15, Tot Ljudevit iz Zagreba, sada u Garešnici, Trbojević Nemanja iz Zagreba, Omiška 2, Zadravec Vinko iz Zagreba, Vranovina 22, Zauhar Stjepan iz Zagreba, Škrlčeva 39, Živković Jovan iz Bačkog Gradišta.

Sve su to bivši zatočenici, koji su dulje vremena, neki čak i pune četiri godine, proveli u samom logoru Jase­novac, i koji su svoje iskaze dali na osnovu vlastitog iskustva i neposred­nog opa`anja.

Od uhapšenih zločinaca dao je kratak iskaz Filipović-Majstorović  Miroslav.

Važnije dijelove iz njego­va iskaza donijeli smo također u ovom prikazu.

 

Uviđaje na licu mjesta obavila je Zemaljska komisija sa stručnim apara­tom.

Izvršena su tri uviđaja.

Prvi je uviđaj obavila Okružna ko­misija za utvrđivanje zločina okupato­ra i njihovih pomagača u Novoj Gradiški dne 11. maja 1945.

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

A post shared by ☦️✡️☸️ (@jasenovacmemorial)

Drugi je uviđaj izvela posebna an­ketna komisija, koju je Zemaljska ko­misija uputila u Jasenovac dne 18. maja 1945., da ispita preostale tragove zločina. Ta se komisija sastojala od jed­nog referenta ove Zemaljske komisije, od 3 suca viših sudova, te od dva liječnika-vještaka sudske medicine.

Treći je uviđaj obavila ova Zemal­jska komisija sa svojim referentom uz sudjelovanje sudbeno-liječničkih vještaka te dva fotografska stručnjaka.

Sve su te tri komisije pregledale mjesto Jasenovac s logorom br. IV., te logorom br. III. kraj Jasenovca i rezul­tat svoga rada zapisnički utvrdile.

Prva je komisija provela uviđaj i u Gradini i u Ušticama.

Komisije su pregledale čitav teren i zgrade, pregledale mnoge lješine za­točenika, koje su ležale na obali Save ili u Savi odnosno koje su bile zakopa­ne plitko u zemlji.

Prema suglasnom vještačkom nalazu i mišljenju, sve lješine koje su pronađene u Savi i na obali po­kazuju zajedničku osobinu uznapredovalog posmrtnog truležnog raspadanja, što je ometalo ustanov­ljenje identiteta lješina, a odijela i eventualno nađeni predmeti nisu uopše dolazili u obzir kao faktori identifikacije.

Gotovo o svakoj lješini visi žicom vezani uteg ili su joj ruke vezane spri­jeda ili straga, ili su prebijene kosti ekstremiteta ili lubanje itd. I to je go­tovo redovna pojava nekog nasilnog čina bilo na živom ili na usmrćenom čovjeku ili ženi. Uzroci smrti nisu mogli biti u svakom konkretnom slučaju pre­cizno ustanovljeni, ali jedno im je zajedničko: da je svaki uzrok smrti bio nasilne naravi kao: opsežni prelom lu­banje ili utopljenje, davljenje, gušenje itd.

„... Gotovo sve lješine pokazuju stanje vrlo izražene mršavosti, koju ne prikriva niti nadutost potkožnog tkiva, koja je nastala od stvorenog plina kod posmrtnog uznapredovalog raspadanja lješine tako, da se za izvjesne pro­nađene lješine dopušta mogućnost, da je smrt nastupila uslijed izražene tjele­sne slabosti, iznurenosti i neishranje­nosti kao posljedice kroničnog teškog gladovanja.

Redovni profesor univerziteta, sudbenožliječnički vještak dr. Premru pot­krjepljuje ovo svoje mišljenje još i time, što je za vrijeme svog zato­čeništva u jasenovačkom logoru u god. 1941. i 1942. lično, jasno i dobro vidio sve načine mučenja i usmrćivanja veli­kog broja zatočenika - odstrijelnih ra­na do uboda nožem, otsjecanja glava sjekirom, udaranja maljem i batom po glavi, bacanja u Savu, paljenja živih ljudi itd...

U porušenoj nastambi za muške zatočenike nalazi se lješina muškarca, čiji identitet nije mogao biti ustano­vljenja sama je u teškom raspadanju.

U blizini ženske nastambe nalaze se dijelovi ženske odjeće i rublja, a na logorskom području je razbacano mnogo ženske i muške obuće, muških kravata i kovčega napunjenih dječjim odjevnim predmetima.

U jednoj mina­ma razrušenoj zgradi za staju pro­nađene su četiri posve pougljene lješine koje su bile spaljene žive ili usmrćene.

Kraj izgorenih zatočeničkih nastamba nalaze se tri električna stupa, na kojima se vide zabiti klinovi, na svakom stupu po tri klina. Prema iska­zu preslušanih svjedoka na tim su se klinovima obavljala vješanja zatočeni­ka.

Osim toga blizu tih stupova nalazi se jedna kompletna sprava tj. vješala, prema iskazu istih svjedoka, na tim vješalima su vješani zatočenici.

Na izvjesnom dijelu logorskog po­dručja tj. odmah kod spomenutih stu­pova nalazi se oveći prostor, koji je sav prekopan i koji je prema iskazima svje­doka služio kao zatočeničko groblje.

Dne 21. aprila o.g. ti su lješevi iskopani i očito radi prikrivanja tragova zločina spaljeni - prema iskazima svjedoka - u jednom obližnjem jarku, gdje se još danas vidi nešto pepela dok stijene jarka pokazuju znakove sagorjevanja. U blizini toga mjesta u logorskom području pronađeno je mnogo lanaca, koji prema svom obliku jasno pokazuju da su služili kao okovi za ruke i noge zatočenika."

 Tako glase najvažnije točke nalaza i mišljenja iz zapisnika od 18. maja 1945. o uviđaju na licu mjesta u Jase­novcu, koji je obavila posebna anketna komisija.

Uviđaj, koji je izvela na licu mjesta ova Komisija 18. VI. 1945. obavljena je radi toga što je rijeka Sava u lipnju znatno opala, pa su iskrsnuli neki čam­ci u kojima su se nalazile lješine, a čitava se sjeverna obala Save nanizala prudovima i muljem, u kojem su se nalazile mnogobrojne lješine.

Komisija je pronašla lješine muška­raca i žena, neke gole a neke obučene, nekima je lubanja odnosno čeona ili sljepoočna kost bila razbijena a drugi­ma čitava, nekima je bila glava odru­bljena ili ruke odrezane, dok su druge bile čitave. Sve su ove lješine odnosno kosturi imali ruke vezane žicom odo­strag, a u žicu su bili obješeni željezni utezi u obliku karika ili nanizanih ko­tačića. Utezi su mogli biti teški 3-5 kg. Sudbeno - liječnički vještak je dao ovaj nalaz i mišljenje:

„Smatram da su lješine stare od jedan i po do tri mjeseca, a u izvje­snim slučajevima i više mjeseci. Točnije određivanje starosti lješina nije moguće iz više razloga: kao naknadno gnjilenje izvan vode, za­tim mehaničko djelovanje vodene struje, kao i radi toga što su ih ribe izjedale.

Nadalje se može zaključiti, da su lješine bile bačene u vodu nakon što su usmrćene prije toga tupo tvrdim udarcem u predjelu glave i razbijanjem kostiju lubanje ili da su bile zaklane, što se ne može točno ustanoviti uslijed trulosti lješina, ili da su bile žive baca­ne u vodu nakon što su samo udarcem onesvješćene, što se zaključuje iz čin­jenice da su lješine vezane i opskrblje­ne željeznim utezima."

Uviđajem koji je izvela Okružna komisija u Novoj Gradiški dana 11. V. 194. na licu mjesta u logoru Jaseno­vac bez liječničkih vještaka ustanovlje­no je ovo;

„Kraj izgorjele ambulante na|eni su kosti nekih 9 lješeva. Prema izjavi svjedoka Živkovića (koji je prisustvo­vao očevidu), to su bili lješevi zatočeni­ka, koji su se objesili 21. IV. 1945. iz straha pred ustašama, jer su ovi 20.TV.1 I945. u noći poklali odnosno pobili tvrdo tupim predmetima 400 zatočeni­ka, koji su bili bačeni u Savu.

Uz obalu rijeke Save vide se na više mjesta lješevi. Kod većine lješeva opaža se, da su im ruke vezane otraga. Prema izjavi Živkovića, ovi lješevi su od zatočenika. Opažaju se lješevi kako pliva­ju Savom."

Ista se ta Komisija zaputila u Gra­dinu i Uštice, koji se nalaze na bosan­skoj strani Save. Tu je ustanovljeno slijedeće:

„U sredini šljivika Mile Božića na­lazi se jedan prostor dug 6, a širok 13 koraka, koji je sav posut pepelom i ostacima kostiju, koje nisu sasvim izgorjele. Kraj toga garišta nalaze se lo­pata i tačke. Lišće je od gotovo čitavog šljivika izgorjelo, samo tu i tamo na po kojoj šljivi na kraju šljivika ima na gra­nama zelenog lišća.

S jedne i druge strane garišta tlo je šljivika izorano. U jednom uglu nalazi se 9  bačava od nafte, na više mjesta u šljiviku vide se tragovi od prolivene nafte. I na onim dijelovima šljivika, koji su preorani, vide se mjestimično trago­vi nafte, pepela i ostaci ljudskih kosti­ju, koje nisu izgorjele. Vidi se tu i,tamo koja koščica, nađena je i koja lopatica, a iz jedne duboke jame je izvađena donja ljudska vilica. Nađeno je na garištu i ljudske kose.

Na onom dijelu šljivika koji je izoran vide se naročito na zemlji između šljivika, koja zemlja nije mogla biti izorana, tragovi pepela i ostaci ljudskih kostiju. Uz ovaj šljivik nalazi se oranica Laze Jandrića, koja je svježe preorana.

Po svemu izgleda, da su se i iz te orani­ce iskapale lješine i palile u voćnjaku. Na to upućuje nalaz kosti, na kojoj se držala zemlja, a koja je kost nađena u tačkama. Tu je nađen komad ljudskog zubala i tri zuba, a osim toga se nalazi tu i tamo koja koščica. Mjestimično su nađeni i komadi koksa.

Iza voćnjaka se nalazi druga orani­ca, odprilike iste veličine kao i voćnjak. Preko nje idu 4 metra široki tragovi od pepela i kostiju. Po tragovima se zaključuje, da se je tim tragovima u tačka­ma vozio i rasipavao pepeo.

Na tu je oranicu bačeno par velikih grana, koje su otsječene od šljiva u šljiviku. Grane su izgorjele.

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

A post shared by ☦️✡️☸️ (@jasenovacmemorial)

Drug Španović, koji je na tom mje­stu bio 6. maja 1945 navodi, da je u šljiviku na više mjesta vidio i tragove krvi. To su vidili i Mato Jugović, Stipe Jugović i Franjo Šlafer, svi iz Uštica.

Na toj su branici nađene jedne ljud­ske ručne tezgere (sanduk za nošenje). Te su tezgere bile pune pepela i osta­taka ljudskih kostiju, koje nisu sasvim izgorene.

Idući tim tragom dalje dolazi se do Save, koja daleko 315 koraka. Taj trag širine od 2 metra vodi u samu Savu. Trag je od pepela i ljudskih ko­stiju, a nađeno je i kose. Po tim se tragovima vidi, da su pepeo i ostaci kostiju nošeni u tezgerama i voženi u tačkama do Save te bacani u vodu." Raznim fotografskim snimcima snimljene su lješine i kosturi zatočeni­ka, koji su nađeni u Savi, na obali Save, unutar logora, u raznim zgradama lo­gora, ili su iskopani iz zemlje. Snimlje­ni su zatim ostaci logora, koji su ustaše na bijegu minirali i spalili.

 

E. ZAKLJUČAK

 

Ovako plansko, okrutno mučenje i ubijanje ljudi sigurno još historija ni­je zabilježila. Ustaški zločinci postupali su točno po uzoru svojih njemačkih gospodara, oni su najsavjesnije izvršavali njihova naređenja, a sve u jednom cilju, da se naši narodi što više istrijebe, a njima stvori što veći životni prostor.

Potpuna zavisnost ustaša o njemačkom gospodaru, samo osnivanje logora, upućivanje u logor „nepoćud­nih", najbrutalnije primjenjivanje hi­tlerovske rasističke i nacističke teorije te konzekventno tjeranje u logore i istrebljivanje svih rasno i nacionalno „nečistih", iste metode mučerija, ubi­janja uz male varijante „specijaliteta" ustaških svireposti, gradnje peći i spaljivanje žrtava u pećima (Picillijeva peć), sve to upućuje, da su i Jasenovac i zločini u njemu bili njemački recept, njemačko hitlerovsko naređenje, a izvršenje djelo njihovih slugu, ustaša.

Radi toga i sva odgovornost za zločine u Jasenovcu pada podjednako na njihove njemačke naredbodavce i ustaške izvršioce.

 

I.

 

Pored članova njemačke vlade i ostalih njemačkih naredbodavaca za ove zločine odgovoran je u prvom redu t.z.v. poglavnik Ante Pavelić.

 

II.

 

U drugom redu odgovorni su svi njegovi „doglavnici" i „državni vijećni­ci" kao i svi „ministri", koji su bili na dužnosti za te ere, naročito „ministri unutarnjih poslova": dr Artuković Andrija, dr Lorković Mladen, dr Nikšić Ante i Frković Mato.

 

III.

 

- U trećem redu odgovorni su svi ravnatelji „Glavnog ravnateljstva za jav­ni red i sigurnost" i šefovi „Ustaške nadzorne službe" kao: Kvaternik Eugen, Jurčić Milutin, Cerovski Božidar, Tomić Viktor, Lisak Erich, Herenčić Ivo, dr Zimpermann Ljudevit, dr. Crvenković Filip, Tomašević Ivan, Vragović dr. Josip, Wagner Karlo, Rukavina Joso, Lučić Franjo, Benak dr. Aleksandar, Božinović dr Zvonimir, Kirin Ico, Majić dr Josip, Vaško Tibor, Fario Fabjan, Paver Vjekoslav, Gržeta Nikola, Radoš Franjo, Tomljenović Stjepan, Turkalj Branko, Mak Miroslav, Ceko Ivan, Fulanović Miroslav.

 

IV.

 

Odgovorni su svi viši i niži zapovčed­nici logora u Jasenovcu: Luburić Vjekoslav nazvan Maks, Šarac Ante, Miloš Ljubo, Filipović-Majstorović Miroslav, Brkljačić Ivica, Šakić Dinko, Picilli Hinko, Matković Ivica, Pavlović Mirko i Džal Jakob.

 

V.

 

Konačno su odgovorni svi ustaški ćasnici, dočasnici, ustaše stražari te doušnici i logoraši, koji su mučili i ubi­jali, i to: Alilović Ivan i Fran, zastavnici, Andričević Ivica, vodnik, Altarac Ante, po­ručnik Bagarić Karlo, Balić Paško, Bašić Stevo Pindžo, sve ustašški dočasnici, ing. Beretin, tehničar, Boras Ante, Dra­go i Ivan, ustaški dočasnici, Bračić Ni­kola, vodnik, Brkljačić Jurica, zastav­nik, Braša Budimir, ustaški dočasnici, Brzica Petar, natporučnik, Burić Brusić Milan i Buntić Stepi i Šimun, dočasnici, Ciprijanović Jakob, poručnik, Čačić Ivan, ustaški časnik,  Čop Luka, vodnik, Čolak Petar, dočasnik, Čotić Mirko, dočasnik, Čovičić, Črček Joža i Čupić Jozo, poručnici.

Čenan Ivan, dočasnik.

Dangubić Milan, vodnik, Delač Pe­tar, dužnosnik, Diamantstein Bruno, logoraš-slobodnjak, Derek Božo, upravitelj Kožare, Đulkić Alaga, vod­nik, Dimač Luka, časnik, Došen Маto i Dukarić Franjo, vodnici.

Elez Ante, natporućnik.

Falcini Vjekoslav, dočasnik, Forentić Stjepan, dužnosnik, Friganović An­te, vodnik i Frković Mile, vodnik.

Galić, logoraš, Glavinić Ante, dočasnik, Gašparović Dragan, zastavnik, Grgošević Jozo, zastavnik, Glamuzina Marko, poručnik, Grbavac Ivan, du­žnosnik, Grubišić Jerko i Grgić Jure, zastavnici.

Hadžić Osman, logoraš-slobodnjak, Hirschberger Nikola, zastavnik, Hodžić Latif, dužnosnik, Horvat Ivan, rojnik i Horvat Mato, vodnik.

Ivanović Joso ml., dužnosnik, lile, poručnik iz Šibenika.

Jandić Ante, vodnik, Janković, logo­raš-slobodnjak, Jarak Petar, zastavnik, Jurčević Ivan, vodnik, Juričić Jerko, za­stavnik, Jusić Mujo, poručnik i jusić Šaban, dočasnik.

Kapetanović Ahmet, natporučnik, Kardun Nikica, natporučnik, Kojić An­te, poručnik, Kojić Žarko, poručnik, Keza Mirko, dočasnik, Kolobarić Josip, zastavnik, Kolak Petar, vodnik, Kolarić Zlatko, natporučnik, Kordić Tihomir, poručnik, Košić Ante, dočasnik, Krešić Tvrtko, satnik, Kvesić Stipo, vodnik i Kujundžić Stipe, dočasnik.

Lipovac Zvonimir, vojni svećnik, Lisac Slavko, zastavnik, Lužić Stjepan, vodnik.

Mačković Josip, dužnosnik, Mandušić Ante, satnik, Majetić Dane, vod­nik, Markotić Stanko, vodnik, Maričić Jerko, natporučnik, Markić Ivan, vod­nik, Martinović Slavko, vodnik, Martinović Stojan, zastavnik, Mataja Josip, bojnik, Matijević Miro, bojnik, Matijević Joco, natporučnik, Matek Milan, zastavnik, Mihić Pajo, satnik, Matković Ljubo, časnik, Matijević Matija, logo­raš, Medvedović Mato, bojnik, Mihaljević Marko, zastavnik, Miljković Martin, natporučnik, Modrić Ante, zastavnik i Musa Mato, dočasnik.

Nekić Ivan, Neorčić Vlado i Novosel Stjepan, vodnici.

Ostojić Mate, dočasnik.

Pavičić Petar, vodnik, Pehar Nikola, dočasnik, Pehar Petar, vodnik, Perković Marko, zastavnik, Penarić Mate, natporučnik, Petek Franjo, satnik, Polič Marin, poručnik, Poldrugi Stjepan, zastavnik, Polić Drago, dočasnik, Prpić dr. Mihajlo, satnik, vojni sudac, Prpić Stipe, natporučnik, Primorac Silvestar, Pudić Dragutin i Prgeša Ante, zastavni­ci.

Radić Miroslav, bojnik, Remenar Antun, satnik, Rendjec, natporučnik i Ruži} Blago, zastavnik.

Sabljić Ilija, zastavnik, Stojčić Jozo, natporučnik, Spiller Herman, logoraš-slobodnjak, Skočibušić, časnik, Slišković Ivan, ustaški poručnik, Stanković Marko, zastavnik, Sudar Josip, satnik, Sudar Mile mladi i stariji, vodnici.

Šepović Miro, vodnik, Štimac Dane, vodnik, Švaguša Andrija, časnik.

Tomas Josip, zastavnik, Tomić Jure, poručnik i Tralić Mirko, zastavnik.

Užičanin Rašid, dužnosnik.

Vasilj Ilija, poručnik, Vasilj Mate i Luka, dočasnici, Vidović Mile, vodnik, Visaković Nikola, bojnik, Vlaho Vinko, zastavnik, Vrban Mate, zastavnik i Vučić Ivan, dočasnik.

Zokić Ante, logoraš, Zrinušić Ante, zastavnik i Živanović Mato, porunik, te svi ostali ustaše, kojima identitet nije ustanovljen.

Zemaljska komisija za utvr|ivanje zločina okupatora i njihovih pomagača utvrdila ih je sve kao najteže zločince, narodne izdajice i narodne neprijatelje i smatra da moraju biti najstrože kažnjeni za sve zločine i nedjela, koja su počinili.

U Zagrebu, dne 15. studenoga 1945.

Broj: 4547/45.

 

Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača

Pretsjednik: dr. Venceslav Celigoj, v.r.

 

Sekretar:

dr. Ante Štokić, v.r.

 

                             *********

 

Objavljivanjem na portalu Glas javnosti, u osam nastavaka, IZVEŠTAJ Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina u Jasenovcu od 15. studenoga 1945, želeli smo da podsetimo svetsku javnost na nezapamćena zlodela koja su Jasenovcu koja su počinile USTAŠE NDH i poglavnika Ante Pavelića tokom Drugog svetskog rata.

Objavljivanjem Izveštaja koji su radili HRVATI, a ne srpska propaganda kako nam se spočitava, želeli smo takođe da zapušimo usta blagoglagoljivim Europejcima u nas kojima, izgleda,  smeta sve što nosi prefiks srpski, pa im je tako sad kriv i srpski filma Gage Antonijevića - "Dara iz Jasenovca", koji uprkos negativnoj kampanji - puni dvorane širom Amerike i koji je, ipak, još uvek u konkurenciji za "Osrara"...

 

Glas javnosti - Priredio Vladan Dinić