Uz film "Dara iz Jasenovca": Matković je priredio veliki trodnevni pokolj Srba na Božić 1941. (3.deo)
Autor: Glas javnosti
Ne želeći da se upuštamo u ocenjivanje umetničke vrednosti "Dare iz Jasenovca", jer ima mnogo kvalifikovanijih i stručnijih, želimo da čitaoce portala "Glas javnosti" podsetimo na - zataškanu istoriju i - kompletan izveštaj Zemaljske komisije Hrvatske o ustaškim zločinima u Jasenovcu koji su sačinili i potpisali Hrvati - 15. novembra 1945.!
Ovo poglavlje ne bi bilo potpuno kad ne bi spomenuli jednu od najtežih vrsti mučenja i ubijanja zatočenika. Bilo je to mučenje i smrt od gladi.
Kasnije ćemo prikazati, kako su ustaše cijeli logor III-C likvidirali tako, da su zatočenike izvrgli mukama i smrti od gladi. Ovdje ćemo spomenuti „Zvonaru", naročito mučilište, određeno za tu svrhu. To je bila mala baraka bez prozora, u koju se ulazilo kroz staklena vrata, tako da se izvana moglo vidjeti sve što se u njoj događa. Ustaše su zatvarali u nju žrtve držeći ih ovdje bez hrane i pića po više nedjelja. Njihove su patnje bile užasne, a iz barake je odjekivalo očajno zapomaganje: „Vodite nas, ubijte nas." Ustaše su se, naročito Matković Ivica, uživajući u mukama žrtava, šetali pred „Zvonarom" i smijali.
Kako je ta „Zvonara" bila malena baraka, nije moglo stati u nju više od tridesetak osuđenika. Kad su došle nove žrtve, stari su osuđenici morali da njima prepuste mjesto. Ustaše su u takvom slučaju prijašnju grupu odveli na „Granik" i tamo je pobili. I muke glađu i činjenica, da će sve te žrtve kasnije pobiti, nije još zadovoljavala ustaški sadizam, pa su žrtve prije izvođenja na ubijanje tukli i boli noževima. Svjedok Devčić Natko prikazuje ovako svoja opažanja o onim zatočenicima, koje su ustaše izveli žive iz „Zvonare":
View this post on Instagram
„Svi su oni išli sada na strijeljanje, nakon što su proveli neko vrijeme u mučionici zvanoj „Zvonara". Odanle su izlazili većinom potpuno plavi od batina, potrganih ili odrezanih ušiju i krvavi. Sjećam se imena dr. Jurja Bocaka i dr Ozrena Novosela, obojice liječnika, koji su bili mučeni u „Zvonari"."
Na osnovu iskaza brojnih svjedoka, od kojih je ovdje samo neke citirala, utvrdila je Zemaljska komisija, na kakav su sve način ustaše mučili i ubijali zatočenike, pa kad je došao čas oslobodenja pobojali su se ustaški koljači, da će istina izaći na vidjelo. Da zametnu trag svojim bezbrojnim zločinima počeli su u mjesecu travnju 1945. da na vrat na nos prekapaju groblja, iskapaju lješine i kosture žrtava te ih spaljuju na lomačama. Danima i tjednima sukljao je požar sa tih lomača, pa kad je konačno bio posao gotov, pobili su ustaše sve zatočenike, koji su taj rad obavljali, a zatim se međusobno izljubili i opili.
Glavni ustaški zločinci - koljači
Vrhovni je nadzor nad svim logorima Jasenovca povjerio „poglavnik" Luburiću Maksu. Za sav svoj rad Luburić je bio samo njemu odgovoran. Još od prije rata Luburić je bio poznat kao obični zločinac i kažnjavan radi raznih krivičnih djela. Iz originalnog temeljnog policijskog lista, koji ovdje donosimo, a koji je pronađen kod zagrebačkog redarstva, vidi se da je Luburić presudom od 7. IX. 1929- br. 104.761 bio kažnjen sa 2 dana zatvora radi skitnje, a presudom Okružnog suda u Mostaru od 5 XII. 1931. br. Kzp. 719/31. sa 5 mjeseci strogog zatvora radi pronevjerenja svote od 8.305 - dinara na štetu Javne berze rada u Mostaru, pa još jedanput hapšen radi ponovnog djela pronevjerenja.
Nije Maks nego Vjekoslav
Njegovo pravo ime nije Maks nego Vjekoslav, ali su mu ime Maks dali od milja njegovi ustaški kolege. Luburić je bio obična skitnica i zazirao od svakog poštenog rada, pa kad je Pavelić pobjegao u emigraciju, pošao je on za njima i po raznim ustaškim logorima u Mađarskoj i Italiji vježbao se u koljačkom zanatu.
Pavelić je tako visoko cijenio njegove ustaške sposobnosti, da ga je konačno imenovao ustaškim generalom. Ova neman, srednjeg, gotovo malenog rasta, lica s jakim pojavama infantilizma i svim karakteristikama zločinca, predstavljao je vrhovnu i jedinu vlast u svim logorima.
Luburić je dolazio u Jasenovac 2-3 puta na mjesec i zadržao se ovdje samo nekoliko dana, no i u to kratko vrijeme počinjao je toliko zločina, da su zatočenici strepili, kad su čuli, da se „navratio" u Jasenovac.
View this post on Instagram
On je znao, kada će stići novi transporti zatočenika, pa je htio da sazna, zašto pojedini zatočenik dolazi u Jasenovac. Taj je zločinac čuo i razumio samo ono, što mu je diktirala mržnja, strast, najniži surovi instinkti.
Strašni su bili njegovi prvi „raporti", kad je preuzimao zato četnike u logor, njegovo urlikanje i kletve, koje je popraćivao šamarima, kundačenjem, mecima iz revolvera ili rezanjem grkljana. Obilazeći logorom vrebao je, ne bi li otkrio kakav prekršaj „logorske discipline"; ne bi li opazio da koji zatočenik kunja od slabosti, starosti ili bolesti, te radi toga na čas zastaje u radu; ne bi li opazio da koji gladan zatočenik traži kakav otpadak hrane ili ne vrši prema njemu propisan ustaški pozdrav. Odmah bi se na tom blesavom zacaklile razbojničke oči, a revolver ili nož stupili u akciju.
Dne 9- oktobra 1942. priredio je Luburić u Jasenovcu svečanost, te je ustašama podijelio zlatne i srebrne medalje, koje im je Pavelić namijenio kao nagradu „za zasluge".
Na tom je banketu Luburić, pijan kao i ostali njegovi „dužnostnici", održao govor i prema iskazu jednoga svjedoka rekao doslovno ovo:
„I tako smo vam mi u ovoj godini ovdje u Jasenovcu poklali više ljudi nego osmanlijsko carstvo za cijelo vrijeme boravka Turaka u Evropi."
View this post on Instagram
Prvi Luburićev zamjenik bio je Matković Ivica. Matković je bio običan krvolok, koji je kao i Luburić vlastoručno ubijao zatočenike, ali je bio i podmukli sadista, koji je uživao da muke žrtava što više produži. Kakve su niske moralne kvalitete bile u toga čovjeka vidi se po tome, što je on uživao rugajući se bespomoćnim žrtvama. Matković je određivao, da se svi logoraši moraju da postroje po grupama i da budu prisutni kod masovnih strijeljanja radi kazne; izabirao je sam žrtve u cilju da se smanji brojno stanje logora itd.
Matković je priredio veliki trodnevni pokolj Srba na Božić 1941. izmislio način, kako će likvidirati Logor III-C time, da izvrgne zatočenike po cičoj zimi smrti od gladi.
Treći je po rangu u logoru bio Hercegovac Miloš Ljubo. Miloš Ljubo je neobićno krvoloćan manijak i sadista. Dok je Matković Ivica bio rafinirani ubojica, Miloš Ljubo bio je brutalan krvolok. Svjedok Flumiani Milan iskazao je njemu: „Tek što smo stigli, nas sedamnaestorica, u Jasenovac u logor, ustaše su nas mlatili kundacima i doveli do „Ciglane", gdje je Miloš Ljubo imao postrojene već dvije grupe, dok smo mi pristupili kao posebna treća grupa. Maričić je pitao Ljubu Miloša: „U koga da najprije nišanim?", a Miloš je odgovorio: „Gdje ih ima više", i uperili su oba strojne puške na onu četrdesetoricu iz prve dvije grupe i sve ih postrijeljali.
Po tom je pitao prvog iz naše grupe, zašto je došao ovamo, a kad je ovaj odgovorio, da je kriv zato što se rodio kao Srbin, ubio ga je na mjestu. Onda je izdvojio advokata Laufera iz Zagreba te ga upitao šta je on, a kad mu je ovaj odgovorio šta je, pozvao ga je ovako: Ja advokate jako volim, dođi bliže" - i odmah ga je ubio. Kod trećega je ustanovio, da je liječnik iz Zagreba, te mu naložio da pregleda onu dvojicu i ustanovi jesu li već mrtvi.
View this post on Instagram
Kad je ovaj liječnik potvrdio da jesu, obratio se na četvrtoga i saznavši da je ovo jedan liječnik „oprostio" je cijeloj grupi."Kad je Ljubu Miloša zahvatio luđački napadaj, zajašio je konja i tjerao ga kasom po cijelom logorti, pucajući na grupe zatočenika, kojima nije uspjelo da se pravodobno negdje sakriju. Taj pogibeljni luđak imao je u zapovjedništvu logora sobu, koju je uredio kao nekakvu „ambulantu". Navukao je sam dugačku bijelu liječničku kecelju i poslao ustaškog stražara u židovsku baraku s porukom, da svaki židov, koji je bolestan, može doći na liječnički pregled. Kad je žrtva došla u tu „ambulantu", postavio ju je Miloš uza zid te jakim zamahom noža razrezao grlo, prerezao rebra i rasporio trbuh. On je tu „operaciju" nazivao: „ritualno klanje Židova", te se njome, kako veli svjedok Riboli, jako ponosio.
Fratar franjevac seje smrt
Ipak ga je nadvisio u krvološtvima Filipović-Majstorović Miroslav, koji je bio zapovjednik Logora III., a neko vrijeme i zapovjednik logora u Staroj Gradiški.
View this post on Instagram
Filipović-Majstorović Miroslav je fratar, franjevac. Početkom god. 1942. bio je upućen radi kazne u Jasenovac. Ovdje je za kratko vrijme postao najprije „slobodnjakom", pa kada je ustaško zapovjedništvo opazilo da se u tom fratru kriju ustaške sposobnosti, prihmilo ga je u svoje redove i uvrstilo kao „oficira" u nadzorno osoblje, pa je tako Filipović- Majstorović već koncem 1942. postao ustaški satnik i zapovjednik u logoru br. III.
Svjedok Krkač Tomo opisuje Majstorovi}a u svom iskazu, pa kaže: „Gledao sam vrlo često za vrijeme svoga boravka u Jasenovcu, kako je Majstorović vlastoručno strijeljao zatočenike u tzv. javnim nastupima. Taj je Majstorović imao neku kratku gumenu cijev, koju je znao katkada staviti na ranu, odakle je žrtvi tekla krv i onda je tu krv sisao govoreći: hoću da se napijem komunističke (ili židovske) krvi.
View this post on Instagram
Vidio sam kako su si Majstorović i Stojčić priuštili zabavu, da trojicu Cigana pobiju na taj način, što su naredili prvom Ciganinu, da maljem ubije drugog Ciganina, treći da ubije prvoga, a oni su zatim likvidirali posljednjega."
I mnogi su drugi svjedoci iskazali, da su vidjeli, kako je Filipović vlastoručno ubijao zatočenike.
Zemaljska je komisija po sucu istražitelju svoga istražnoga otsjeka preslušala ovog zločinca, kad je nakon oslobođenja zemlje pao u ruke pravde, pa ćemo u posebnom dijelu iznijeti glavne tačke njegovog iskaza...
Glas javnosti - Vladan Dinić
SKINI APLIKACIJU
POVEZANE VESTI
KOMENTAR
