Iako je ova pojava prepoznata kao akutni problem, njeno rešavanje se mahom svodi na produžavanje ugovora penzionisanim vozačima, odnosno njihovo ponovno angažovanje po ugovoru o delu. Tako su privatni prevoznici koji rade u sistemu javnog prevoza u Beogradu 2021. godine imali čak 175 vozača starijih od 65 godina.
Nedavni slučaj saobraćajne nezgode kod Sremske Mitrovice, kada su u prevrtanju autobusa smrtno strade tri osobe, a više njih teže i lakše povređeno, skrenula je pažnju javnosti na višegodišnji problem – manjak profesionalnih vozača koji za posledicu ima angažovanje penzionisanih lica ili stranih državljana na ova radna mesta.
Vozač autobusa star 70 godina koji je bio za volanom Sirmiumbus samo je jedan od onih koji su se našli na stranicama crne hronike zbog saobraćajnih nezgoda u kojima su učestvovali.
U Srbiji, za profesionalne vozače autobusa ne postoji zakonska starosna granica — ukoliko vozač zadovolji zahteve lekarskih pregleda, može obavljati posao i u poodmakloj dobi.
Propisi zahtevaju da profesionalni vozač prolazi dodatne zdravstvene kontrole, uključujući i test sluha, EKG i druge preglede koji mogu otkriti kardiološke i druge rizike, te da maksimalno tri godine može proći između pregleda.
– Vozači stariji od 65 godina imaju, po sili zakona, zdravstvene preglede, u kraćim vremenskim periodima, ali ti periodi mogu biti i kraći, odnosno intenzivni, ukoliko lekari to nađu prilikom pregleda vozača, a na kraju krajeva lekarska komisija može da proglasi vozača i nesposobnim za vožnju. Ukoliko lekarska komisija izda lekarsko uverenje bez ikakvih ograničenja, to ne znači da taj vozač od sad pa do kraja života može da ima vozačku dozvolu, a da ne mora na zdravstveni pregled. To nije tako – rekao je nedavno za Blic TV Damir Okanović, iz Komiteta za bezbednost saobraćaja.
Kada govorimo o direktivama Evropske unije, one se fokusiraju na održavanje visoke stručne kompetencije i zdravstvene sposobnosti vozača, dok individualne države članice određuju konkretne starosne granice i intervale obnavljanja dozvola za starije vozače.
Nešto „strožije“ u propisima su Grčka i Italija, gde je gornja starosna granica za profesionalne vozače 67, odnosno 68 godina, nakon čega je neophodno svake godine pribavljati posebno lekarsko uverenje (Italija).
Evropska komisija je raspravljala o uvođenju jedinstvenog obaveznog medicinskog pregleda za sve vozače preko 70 godina na nivou EU, ali je Evropski parlament to odbio kao diskriminatorno.
Kako za „Blic“ objašnjava Miloš Turinski iz Infostuda, od nedostatka kadra u određenim profesijama kreću svi problemi u Srbiji.
– Negde oko 20.000 profesionalnih vozača C i D kategorije fali u Srbiji, a radne snage nedostaje i u gotovo svim zanatima. Kada govorimo o profesionalnim vozačima, prednost koju poslodavci vide kod zapošljavanja penzionera su iskustvo, položeni sertifikati i znanje, pa vrlo često imamo slučaj da zaposleni vozač koji ode u penziju nastavi da radi u svojoj firmi, ali po ugovoru o delu – objašnjava Turinski.
Kako naglašava, tu je vodeće pitanje kontrole, odnosno ko vrši kontrolu ka toj kategoriji zaposlenih.
Pored profesionalnih vozača, postoje druge kategorije penzionera koje se odlučuju da sa početkom penzije ne završe radni vek.
– Imate i onu kategoriju penzionera koji žele da dopune kućni budžet zbog male penzije, pa rade na poslovima obezbeđenja na primer, ali i one koji žele da ostanu aktivni iz ljubavi prema svom poslu, poput lekara, profesora i tako dalje – navodi sagovornik „Blic Biznisa“.
Kako su svojevremeno za „Blic“ objasnili u Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje (Fond PIO), korisnik penzije može ponovo da stupi u osiguranje, bilo da se zaposli (zaključi ugovor o radu), ili da obavlja poslove po ugovoru o delu, autorskom ugovoru, i slično. Penzioneru koji radi se plaćaju doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje na isti način i u istom iznosu kao i da nije penzioner, što znači da on stiče novi staž osiguranja koji mu nije uračunat u penziju.
Novozaposleni penzioneri nastaviće da primaju i penziju uz platu.
– U slučaju stupanja starosnog penzionera u ponovno osiguranje, on u isto vreme prima svoje prinadležnosti kao penzioner i kao zaposleno lice. Shodno tome da je poslodavac dužan da mu plaća doprinose, on može nakon godinu dana rada da zatraži ponovni obračun visine penzije. Radi ponovnog određivanja penzije korisnik prava treba da podnese zahtev nadležnoj filijali Fonda – objašnjeno je.
– Korisnik starosne penzije ili prevremene starosne penzije koji se zaposli na teritoriji Republike, odnosno obavlja samostalnu delatnost po osnovu koje je obavezno osiguran na teritoriji Republike, ima pravo po prestanku tog zaposlenja, odnosno obavljanja te samostalne delatnosti, na ponovno određivanje penzije ako je bio u osiguranju najmanje godinu dana – preciziraju iz PIO fonda.
Pri ponovnom određivanju penzije, mesečni iznos se utvrđuje tako što se uzima u obzir ukupno navršen staž, što znači da se jednako tretiraju staž i zarade na osnovu kojih je već određeno pravo na penziju, kao i staž i zarade nakon penzionisanja.
Glas javnosti /B07S