Milovan Stanković (72) je nekadašnji šumar iz sela Bučić, nedaleko od Prokuplja. Kao šumar radio je u Podujevu, a poznat je i kao prvi zarobljenik tvz. Oslobodilačke vojske Kosova u podujevskoj opštini.
Milovana su ranije saslušali haški tužioci.
-Još oktobra meseca prošle godine kod mene su dolazili haški tužioci- priča Stanković i dodaje da i dalje oseća fizičke tegobe kao posledice zarobljeništva.
Priseća se dana kada je kidnapovan od strane pripadnika OVK, 02.08.1998. godine:
-Bio sam na terenu u Dobroj vodi, gde sam naišao na četvoricumaskiranih ljudi koji su bespravno sekli šumu. Opkolili su me, vezali mi ruke i oči i odveli u Bare, gde su me držali petnaestak dana u svojevrsnom bunkeru, gde sam bukvalno preživeo samo na vodi- kaže Milovan dodajući da su batine i ispitivanje bili svakodnevna praksa.
Zatim Milovan kaže, da kada je već bio na izmaku snage, prebacili su ga u nekadašnju zadrugu, gde je u to vreme bio utamničen i jedan učitelj Albanac, koga su pripadnici OVK smatrali ’nepodobnim’.
U novoj tamnici Milovan kaže da je dobijao hranu, ali mučenje i ispitivanje nastavilo se.
U batinanju je kako kaže nesrećni čovek prednjačio Ljatif Gaši, jedan od komandanata tzv. OVK za logore u Bajori i mestu zvanom Bare (Pre nekoliko dana je pozvan na saslušanje u Specijalni sud u Hagu).
Milovan tvrdi da je iz zarobljeništva izašao sa četiri polomljena rebra, bez kose, veoma mršav ali ipak srećan jer je izvukao živu glavu.
-Srećan sam što sam se vratio živ porodici i što mogu da svedočim o nedelima koja su pripadnici OVK činili još u navodnom miru i mesecima pre ratnih dejstava na KiM.
On zaključuje da je sudski , koji je započeo pred kosovskim sudovima, a koji su vodili Unmik i Euleks, tapkao u mestu, da bi posle višegodišnjeg suđenja tokom kog su se menjale sudije, volšebno nestali papiri iz njegovog predmeta.
(Glas javnosti/ Novosti)