Ni više od 20 godina kasnije porodice nastradalih ne mogu da se pomire sa gubitkom najmilijih koje je zadesila stravična smrt. Među 40 poginulih bili su i 17-godišnji Nikola, 15-godišnja Marija i njihova baka iz Gračanice.
- Uništili su mlade duše, a i nas. Obilazimo je skoro svaki dan. Kad bismo mogli, ostali bismo ovde, ali ne možemo. Ako nas dvoje nestanemo, onda nema ko da ih obilazi. Ne može da se preboli, a zaboravićemo sve tek kada budemo uz njih – kaže otac ubijenih, Dragiša Petrović.
- Borim se da živim kako i koliko mogu, ali snaga me popušta, zdravlje isto – govori kroz suze majka Zorica Petrović.
Kobnog 1. maja 1999. godine neposredno nakon gađanja autobusa teško je povređen i lekar kada u novom napadu bombardovano vozilo Hitne pomoći, a dva sata kasnije iznad Beograda NATO avioni izbacivali su letke na kojima je ćiriličnim slovima pisalo da NATO štiti nezaštićene na Kosovu i Metohiji.
(Glas javnosti/Pink)