Tradicija nalaže poseban tretman, ali mnogi se pitaju: da li se na Malu Gospojinu posti i kako treba da izgleda trpeza?
Za razliku od velikih postova, Mala Gospojina nije strogi posni praznik. U narodu se veruje da se na ovaj dan ne posti, osim ako datum ne padne u sredu ili petak, kada pravila crkve nalažu post na vodi.
Ove godine, budući da Mala Gospojina pada u nedelju, pravilo je jasno – trpeza može biti mrsna i raskošna, u duhu praznične radosti i okupljanja porodice. Dan je to kada se, više nego ikada, slavi život, porodica i zahvalnost Majci Božjoj.
Mala Gospojina u srpskom narodu nosi i simboliku kraja leta i početka jeseni. Verovalo se da priroda tog dana počinje da se sprema za zimu – da polako uzima zimsko ruho, a ljudi, poštujući prirodni ritam, ne rade teške poslove u polju.
Na ovaj dan porodice su se okupljale oko trpeze i molitve, a posebno su svetkovale žene i devojke. Vernici odlaze u crkvu, pale sveće i upućuju molitve Presvetoj Bogorodici, zaštitnici žena i dece. Narod veruje da deca rođena na Malu Gospojinu imaju poseban blagoslov i zaštitu Majke Božije.
Na Malu Gospojinu običaji nalažu da ništa iz kuće ne treba davati van doma, kako sreća ne bi izašla. Trpeza je bogata, sa raznovrsnim jelima, i predstavlja simbol zajedništva i radosti. U mnogim porodicama, posebno onima koje Malu Gospojinu slave kao krsnu slavu, jela su pripremljena s pažnjom i poštovanjem prema tradiciji – meso, domaći kolači, sezonsko povrće i sve ono što simbolizuje obilje i blagoslov doma.
Iako vreme prolazi, običaji Malog Gospojinskog dana ostaju živi u srcima naroda. Okupljanje porodice, molitva i poštovanje svetkovine prenose se s generacije na generaciju. Danas, dok mnogi biraju da posete crkvu ili pripreme svečanu trpezu kod kuće, suština praznika ostaje ista – radost, nada i zahvalnost za dar života.
Glas Javnosti/T02S