Nema ni potrebe, živimo u 21. veku, kad nije potrebno visiti kroz prozor s antenom u ruci da bi se popravila slika na TV ekranu ili čekati ceo dan uz kasetofon da na radio stanici puste novi hit, piše Nova.rs.
Nema ni potrebe, živimo u 21. veku, kad nije potrebno visiti kroz prozor s antenom u ruci da bi se popravila slika na TV ekranu ili čekati ceo dan uz kasetofon da na radio stanici puste novi hit, piše Nova.rs.
Međutim, svima koji su odrastali devedesetih u Srbiji verovatno je već zaigrao osmeh na te (iz današnje perspektive urnebesne) situacije koje su činile svakodnevicu svakog klinca zatečenog na prelazu iz analognog u digitalno doba. A ima ih još dosta.
U momentu kad audio kasete ponovo postaju kul, pokušali smo da se prisetimo još nekih stvari koje današnjim klincima uopšte ne bi bile jasne, a tad su bile normalne.
Glavno sredstvo komunikacije, obično na centralnom mestu u stanu, tako da cela porodica može da čuje s kim i šta pričaš.
Niko ne može da zamisli očaj kad se traka na kaseti umrsi dok s radija pokušavaš da snimiš svoju omiljenu pesmu.
Simbol slobode. I najveća potrošnja baterija u domaćinstvu.
Mesto gde biraš film sat vremena, a onda uzmeš onaj koji si gledao već tri puta. I uvek zaboraviš da premotaš VHS pre nego što je vratiš.
Igrica u 12 delova. Jedna disketa ne radi. Instalacija otkazana. Ti pred nervnim slomom.
Interne veza koju smo nekada i satima uspostavljali. Usput blokira telefon i zvoni kao svemirski brod. Na treptaj se prekine, pa moraš ispočetka.
Želiš da gledaš nešto? E pa, to moraš da planiraš. Nema „vrati unazad“, nema „nađi na netu“.
Kartonska „pantljičara“ od 12 vožnji, svaku otkucavaš na aparatu – a taj zvuk pamtiš zauvek.
U podrumu iznajmiš Segu na sat vremena. Iza tebe čeka još 10 njih.
Imaginarni kućni ljubimac koji umre jer si zaboravio da ga nahraniš.
Glas javnosti /N07S