-Za sada smo primetili da curi desetak bušotina koje su u našem najbližem vidokrugu, pretpostavljamo da je broj znatno veći. Mi smo to snimili, pošto uredno vodimo evidenciju, pakujemo dokumentaciju. Kada smo to objavili na fejsbuku, iz Rio Save su nas zvali da pitaju gde se one nalaze, ali nismo želeli da im kažemo, jer oni imaju preko 500 bušotina i plaćeni su za to da ih kontrolišu, a ne da narod to radi za njih – kaže naša sagovornica.
To, dodaje, za ljude koji žive u dolini Jadra nije ništa neobično, jer iz tih bušotina godinama curi.
-Štete su ogromne. Tečnost koja curi iz bušotina su podzemne sulfidne vode koje su pune otrova, koje svakako treba da budu pod zemljom, a ne da se izlivaju na površinu i odlaze u plodne njive i na useve. Na tim parcelama definitivno ne rađa ništa. A to je samo deo lokacija i fotografija koje smo snimili. Ima još petnaestak njiva koje su samo u ataru našeg sela, da ne govorim o ostalim selima gde su vršena istraživanja – ukazuje Trbović Petković.
Taj konstantan problem je, prema njenim rečima, priznala i sama kompanija, jer, umesto da ga rešava, već pet godina meštanima plaća nadoknadu za oštećenje useva.
-Sve se ovde radi pomoću štapa i kanapa. Ono što vidimo obilazeći teren je definitivno to da patent Rio Tinta nije kako valja i kada su u pitanju samo istražne bušotine, a da ne govorimo o postrojenjima, rudniku i koječemu ostalom čime se oni hvale – navodi naša sagovornica.
Zato zahtevamo da se projekat obustavi, da se utvrdi šteta od istraživanja za poslednjih petnaest godina, pa tek onda neka kompanija brani svoj projekat, dodaje sagovornica “Glasa”.
-Smatramo da naši naučnici, pre svega oni iz instituta “Vinča” treba da izađu na teren. Znamo da, u tom slučaju, projekta Rio Tinta neće biti, jer je i ranije “Vinča” njima zatvarala neke bušotine koje su imale prevelike koncentracije štetnih materija. Definitivno nešto nije u redu, nešto je poremećeno sa podzemnim vodama, nešto je očigledno urađeno kako ne treba. I sada u kompaniji imaju problem, zato žure da otkupe baš te njive na kojima ništa ne raste. Ali, mi znamo da je naša zemlja plodna. I sada, kada je u Srbiji velika suša, ovde su odlično rodili i kukuruz, i soja, i žita, tako da je nama ovde priča o rudniku litijuma potpuno neverovatna – zaključuje Marijana Trbović Petković.
Kako bismo čuli i drugu stranu, pokušali smo da stupimo u kontakt i sa nadležnima u kompaniji Rio Sava, ali su njihovi telefoni bili nedostupni.
(Glas javnosti)