Ovo je Kaonička Sveta gora. Svaki kutak sela je deo bogate istorije Tromoravlja, od rimskih izvora, srednjovekovnih utvrđenja, do srpsko-turskih ratova 19. veka, kada je stočarska naseobina postala veliko naselje podno Čokotonog brda.
Većina hramova u Kaoniku su, prema rečima paroha Aleksandra Kuzmanovića, iz srednjovekovnog perioda ili iz perioda srpsko-turskih ratova s kraja 19. veka, među kojima je i hram Svete Nedelje.
Svaku crkvu održava po nekoliko ljudi, kaže Borisav Stevanović, koji je čiste, otvaraju za praznik i nedeljom.
Kaoničke crkve izgrađene su u delovima sela gde žive pojedine porodice. U Hajdučkom Gaju je bogomolja Sveti Jelisej, a najstarija crkva u selu posvećena je Vaznesenju Gospodnjem u Crkvini.
- U blizini carskog grada iza Čokotinog brda živi jedno selo malo, selo slavno, pravoslavno. Tu Ribarska reka teče, tu je moja dedovina.-
- U ovoj crkvi venčali su se moj pradeda, deda, moj otac i ja - naglašava Miroljub Milanović u reportaži za RTS.
Takve uslove nema nijedno selo, kaže Vitomir Anđelković: “Toliko crkava, hvala bogu, dobro je. Ranije dok sam bio ja mlad išlo se peške na sabor od crkve do crkve, nije imalo bicikle, konji i čeze, autobus nije radio.”
Narod veruje u crkve, zapise i lekovite vode. To su mesta gde se Kaoničani sreću, vesele i tuguju. Samo složni, gradeći svoju Svetu Goru, puteve i kuće, izgrađuju sopstveni identitet i obezbeđuju opstanak na ovom prostoru.
(Glas javnosti/RTS)
14 min