Takvo postrojenje bi, navodno, moglo da razvije potencijal od 50 miliona volti, izbaci snop koncentrisanih čestica na daljinu od najmanje 150 kilometara, sa maksimalnom brzinom od najmanje 50 kilometara u sekundi i da na cilju ostvari razarajuća dejstva.
Međutim, već sledeće godine, tokom šetnje ulicama Njujorka, Teslu je udario automobil. Od teških povreda oporavljao se sledećih nekoliko meseci. Navodi se i da je, zbog pregovora sa Sovjetima i britanskom vladom, bio pod prismotrom tajnih službi i da je vrlo verovatno da nesreća nije bila slučajna.
U Muzeju Nikole Tesle u Beogradu kažu da u Teslinoj arhivi nema mnogo dokumentacije koja je vezana za taj period, jedino ima podataka dostupnih iz štampe tog vremena.
- To je bio već kasniji period njegovog života koji nije bio tako plodan u smislu patenata i značajnih naučnih otkrića, tako da nemamo mnogo podataka o tome. Jeste razgovarao sa Sovjetskim Savezom, ali nikad nije došlo do realizacije nekih ovakvih izuma koji bi bili iskorišćeni u Drugom svetskom ratu. Da li ga je posle toga automobil udario slučajno ili ne, o tome možemo samo da nagađamo, to nije nešto što bi moglo biti potkrepljeno na bilo koji način istorijskim izvorima“- kaže za Glas javnosti Ivana Zorić, kustos Muzeja Nikole Tesle.
Tesla jeste imao saobraćajnu nesreću i to mu je možda malo narušilo zdravlje, navodi Zorić i dodaje da je on često govorio da će živeti 120 godina i da je čitavog života bio dobrog zdravlja, dobre fizičke kondicije, iste težine, mislio je da će njegov život duže potrajati. Međutim, verovatno je i ta saobraćajna nesreća naškodila njegovom zdravlju, tako da je preminuo 1943. godine, navodi Zorić.
(Glas javnosti)