Goneći njegov odred, bugarski okupatori su mu 23. marta 1917. godine poslali tajno pismo u kojem je stajalo da mu garantuju život i slobodu ukoliko preda svoj odred. U suprotnom, zapretili su da će mu ubiti trudnu ženu i četvoro dece.
Nakon teške noći u razmišljanju, Begović je poslao odgovor u kojem je rekao da su i njegove komite nečija deca i da ih ne može predati, ma po koju cenu: „Ubili ste na hiljade članova porodica komita, ubićete i moju, jer se ja nikada neću predati. Srpski oficir se ne predaje.”
Nakon toga, bugarski okupatori su Begovićevoj ženi rasporili stomak u sedmom mesecu trudnoće i izvadili muško dete, koje su nabili na bajonet. Potom su nju i četvoro dece stavili u pojatu (ostavu za seno) i žive zapalili. U plamenu su se deca skupila oko majke i snažno je zagrlila, tako snažno da nakon smrti njihove leševe više nisu mogli da razdvoje, pa su ih sahranili u zajedničku grobnicu u selu Gajtan.
Pošto je jedan bivši komita otkrio Bugarima da se Begović sa svojom grupom krije na Radan planini, oni su ga opkolili i napali u jutro 13. januara 1918. godine. Shvativši da izlaza nema, po starom komitskom običaju je naredio juriš na sve strane, pa ko uspe da se izvuče iz obruča. On je ostao sa manjom grupom da pruža otpor, do poslednjeg metka, a čak je i ranjen.
26. februara 1917. godine, podignut je Toplički ustanak. Za mesec dana njegovog trajanja, stvorena je prva slobodna teritorija iza neprijateljskih linija u Prvom svetskom ratu, a ujedno je to bio i jedini ustanak tokom ovog sukoba.
Ustanak je bio planiran od strane Vrhovne komande Srpske vojske, kako bi u odlučujućem trenutku savezničke ofanzive na Solunskom frontu izazvao problem iza neprijateljskih linija i time olakšao proboj saveznika.
Međutim, kako su bugarske okupacipne vlasti počele nasilnu mobilizaciju srpskog stanovništva u Toplici, Jablanici i Pustoj reci, ustanak je izbio ranije.
Polovina od oko 5.000 ili 6.000 ustanika je ubijena, uključujući i vojvodu Kostu Vojinovića, jednog od zapovednika ustanka. U bugarskim odmazdama je ubijeno između 20.000 i 30.000 srpskih civila, a isto toliko je odvedeno u zarobljeništvo. Oko 2.000 Srpkinja je silovano od bugarskih okupatora.