Za InfoKG govorila su dva voćara, iz različitih uglova, o svim prednostima, prihodima, ali i poteškoćama na koje nailaze prilikom uzgoja šljiva.
"Gajenjem šljiva se bavim od kako znam za sebe, generacijski smo to radili", započinje priču Milovan. "Otkupna cena im je dobra, ove godine je 80 dinara prva klasa. Ove godine mnogi poljoprivrednici su ostali zbog mraza bez prinosa i moj je u velikoj meri smanjen, u odnosu na prethodne godine, ali ipak su se održale koliko toliko."
Milovan ističe da kada godina bude dobra, što se vremenskih uslova tiče, u odnosu na ulaganje, može da se uzme velika svota novca, ali da je potrebna kako kaže "uigrana ekipa".
"Što se prihoda tiče, zavisi ko koliko ima voća, otprilike od hektar šljiva može da se uzme do 3.000 evra, ukoliko vremenski uslovi to dozvole. Na primer, u mojoj kući je nas tri generacije muškaraca, pa nema potrebe da plaćamo radnike i to je već uigrana ekipa za berbu. Šljive su najzahvalnije voće, jer su ulaganja minimalna. Prskaju se 4 puta godišnje; zimsko prskanje plavim uljem, prskaju se pre cvetanja, posle cvetanja i kad budu veličine graška protiv insekata, pre svega crva. Najteži deo posla jeste orezivanje zimi i za to postoje posebne tehnike da bi oblikovao mlado drvo. Ulaganja su minimalna, iznose možda oko 100 evra, ne računajući gorivo. Potrebno je isto da se okreči stablo jednom godišnje kako bi se zaštitila kora od životinja, pre svega zečeva, da bi kora bila mazna, ali ujedno i zdrava."
U Milovanovom domaćinstvu šljiva se ne koristi samo za otkup, već i za pravljenje džema i rakije.
"Džem pravimo samo za nas, a rakiju prodajem, ali na manje količine. Cena jedne flaše je 500 dinara. Za rakiju se koriste šljive iz potkupa, meke. Najviše šećera ima "Čačanska rodna". Cena potkupa je mala, 20 dinara po kilogramu."
Međutim, drugi voćar koji je govorio za InfoKG, vrlo je razočaran u poljoprivredu i sva stabla šljiva koja je imao je izvadio. Razlozi su loša godina i nedostatak berača.
"Sve što sam imao ove godine sam izvadio, jer jedna jedina šljiva nije rodila, sve su izmrzle. Kada se neko osloni na taj prihod, nikad ne zna šta može da ga sačeka. Što se kaže: "Priroda se za rogove ne da uhvatiti." "Počeo sam da vozim taksi i batalio da radim šljive. Nas je samo dvoje, žena i ja, falilo nam je i prošle godine berača. Neće ljudi da beru šljive, sa druge strane, za prvu klasu da im ne spada prah pri berbi, treba da budu u pitanju obzirni berači. Nije nam se više isplatilo. Pogotovu ove godine što nismo imali šljivu da pojedemo mi, a cena u prodavnicama je 200 dinara i jače po kilogramu, a otkupna cena je 80, niti prskana, niti išta i kolilo je samo truda uloženo u to?!"
Bilo kako bilo, uz zanemarivo novčano ulaganje, radnu snagu, opremljenost i dobre vremenske uslove, novčani prihod koji može da se ostvari samo uz otkup šljiva uopšte nije zanemariv, a svakako ko razvije posao i proširi proizvodnju na džem, slatko, kompot i rakiju, može da zaradi ozbiljnu novčanu svotu!
Agroinfo.rs/infokg.rs