Iako je tada imala svega 19 godina, ona je hrabro odlučila da prevaziđe gubitak, i da se pomiri sa činjenicom da više nikada neće stati na košarkaški parket.
- Najteži deo saobraćajne nesreće je bilo moje odustajanje od košarke. Ja uopšte nisam brinula kako će noga da mi izgleda, kako će drugi ljudi reagovati ili šta će reći... Jednostavno, moja neka prva pomisao je bila - to je kraj košarke! Kraj nečega što sam jako zavolela, što je bio moj cilj. Bila sam veoma uspešna, i evo sa 26 godina, i dan danas, a oprobala sam se u dosta stvari, ne postoji ta vrsta strasti kao što oseća jedan igrač, kao onda kada je na terenu...Svaki igrač se u jednom trenutku svoje karijere susreće sa time da mora da završi svoju karijeru. Ja sam to doživela sa 19 godina, bilo je jako teško. To je bilo najteže. Shvatiti sve to. Ali ja sam nekako vrlo realna. Sećam se nekako da sam htela da sagledam celu situaciju realno - iskreno priča Nataša kroz šta je sve prolazila kada je zadesila ova nesreća.
Iako je bilo izvesno da nikada neće stati ponovo da košarkaški parket, Nataša otkriva da je njen ludački inat i upornost doveo do toga da ponovo zaigra za Crvenu zvezdu uz pomoć proteze.
Na parket se nije vratila da bi se nekome dokazivala, već da bi kako kaže, pobedila sebe, da samoj sebi pokaže da to može,i da kraj njene karijere bude kada ona to kaže.
- Nikad se nisam pitala zašto ja, zašto se to baš našem timu desilo, šta bi bilo da sam potpisala za neki drugi klub, ili da smo krenuli na utakmicu sat vremena kasnije, jer sam sebe vrlo rano postavila na to mesto da od tog razmišljanja nemam ništa. Ja to mogu da se pitam do kraja života. Jedino što mogu je da se adaptiram na celu siutuaciju i da prevaziđem sve - otkriva Nataša.
Ono što mnoge zanima je njen ljubavni život, a ona je otkrila da danas nema problem kada su muškarci u pitanju, tačnije da je njen ljubavni život odličan, i da nikad nikome nije smetao njen hendikep.
- To sasvim normalno izgleda. Kao i u odnosu sa drugim ljudima, tako i sa momcima. Ja sam potpuno prirodna i govorim o svemu, i zaista nemam nikakav problem da bilo šta kažem, i odgovorim na bilo koje pitanje. I opet kad šaljete tu energiju, dobijete pozitivan feedback, da možete da otvoreno razgovarate, što je i poenta svega toga. U početku im je obično neprijatno jer se plaše da me ne uvrede i kao šta će da me pitaju, ali kasnije sve dođe na svoje kada je čovek iskren - kaže Nataša.
Pre sedam godina košarkašice Đera, čiji je Nataša bila član, putovale su u Šopron na pripremnu utakmicu, a nesreća se dogodila kada je vozač autobusa skrenuo s puta kako bi izbegao direktan sudar sa automobilom koji je ušao u suprotnu traku. U udesu su poginuli menadžer tima Peter Tapodi i trener Fuzi Akos, a druga srpska košarkašica, Milica Ivanović, lakše je povređena i nije bilo potrebe da bude zadržana u bolnici.
View this post on InstagramIt's been 6 years and scars still remain... We all remember ?07.09.2013.?
Kovačevićeva je s mesta nesreće prebačena veoma brzo u bolnicu helikopterom, tako da problem nije bio vremenski faktor, već, kako je objasnio lekar koji ju je operisao, sama težina povreda. A bile su takve - da je amputacija bila neminovna.
Kovačevićeva je rođena 1994. godine, prošla je sve reprezentativne selekcije, a tog leta 2013. učestvovala je na Evropskom prvenstvu mladih u Turskoj, kao i prvenstvu sveta za juniorke u Litvaniji. Pre Đera igrala je za Partizan, Voždovac i Crvenu zvezdu.
U junu 2015. u u Budimpešti je FIBA Evropa u okviru prvenstva Evrope za žene organizovala "Utakmicu legenci" uz učešće najpoznatijih zvezda evropske muške i ženske košarke u čast Natašinog povratka ovom sportu. Ona se 11. novembra te godine vratila takmičenjima u dresu voljenog kluba, Crvene zvezda, čiji je predsednik potom bila 2016. i 2017. godine. Tada je i postala član komisije „Žene i sport“ Olimpijskog komiteta Srbije.
Vodi fondaciju "Nataša Kovačević" čija su četiri osnovna cilja pomoć teže povređenim i obolelim sportistima, zatim edukacija sportista o potrebama dodatnog osiguranja kao elementa zaštite od neželjenih događaja i uključivanje osiguravajućih kompanija u vidu pravljenja paketa usluga koji bi bili prilagođeni sportistima, potom podrška mladim sportskim talentima, ne samo u sportskom razvoju već i u školovanju i, konačno, promocija ženskog sporta.
(Glas javnosti/Mondo)