„Obraćam vam se iz najzapuštenijeg dela zapostavljene i u korov zarasle njive, a to je naravno obrazovanje. Večeras sam dobio pravo i privilegiju da s vama podelim koju reč. Jer, na početku beše reč, koja može seći poput mača, da bude i kao med i kao žaoka“, kazao je Jevtić.
I dodao: „U ovom razvaljenom sistemu kojem svedočimo, ne posedujemo ništa drugo osim te reči, a baš na nju su se okomili oni koji do te reči ne drže. Naši ljudi žive u strepnji, u strahu, često i bez saznanja o stvarnim uzrocima tog straha“.
„To je onaj najgori nihilistički strah, koji poništava svaku aktivnost, svaku misao i svaki smisao. Još je Andrić govorio da je strah najveće zlo, da iz njega proizilaze svi ostali poroci – licemerje, samoljublje, laž, pretvaranje. Nama se desilo nešto nezamislivo, suočili smo se s tim košmarom i tim strahom“, naglasio je
Nakon masakra u školi u Beogradu i u selima kod Mladenovca, ukazala su se, dodaje, dva puta.
„Jedan da pognemo glave, da sačekamo da prođe oluja i taj put jeste lagodan, ali je ujedno i poguban. A imamo i drugi put – da se borimo koliko možemo, na način na koji možemo i kad god nam se ukaže prilika. Mi smo to izabrali, jer imamo za šta da se borimo! Ne boriti se protiv zla znači da to zlo i sam podržavaš i sam činiš zlo. Vi ste ustali protiv zla i nasilja, neukusa i kiča“, zaključio je Jevtić.
Glas javnosti