Glas Javnosti

POLA VEKA OD SMRTI KRALJA TRAGIČNE SUDBINE I VEČITOG DEČAKA: Kada su Nikola Tesla i Petar II Karađorđević zajedno plakali (FOTO+VIDEO)

Društvo
Autor: Glas javnosti

Komunističke vlasti su ga optuživale da je odneo "tone narodnog zlata", ocenjivan je kao pion Velike Britanije i Vinstona Čerčila, dete bez oca, nesrećni i ukleti kralj koji je sa jedva navršenih 18 godina morao da nosi teret i svu nesreću srpskog naroda na svojim nejakim plećima.

Istoričari svedoče da je Petar II neko kome nije bilo dozvoljeno da bude maloletan, te da su ga oni koji su ga doveli na vlast čvrsto držali sve dok nije ponestalo para.

Šekspirova rečenica da "kada tuga dolazi - dolazi u mnoštvu", možda ipak najbolje oslikava život trećeg i poslednjeg kralja Jugoslavije, Petra II Karađorđevića koji je umro, pre 50 godina, 3. novembra 1970. u Denveru u Sjedinjenim Američkim Državama.

Tim povodom 3. novembra će biti služen pomen Petru II na Oplencu i u Njujorku. Pomen će služiti episkop šumadijski Jovan u crkvi Svetog Đorđa na Oplencu u 12:00 časova.

Na društvenim mrežama prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević je najavio da će prema protokolu, "prvi venac položiti gospodin Dragomir Acović, predsedavajući Savetodavnih tela Krune, u moje ime, kao starešine Kraljevske Porodice Srbije i sina Nj.V. Kralja Petra II, na grob mog oca, pokojnog Kralja.

U Njujorku će Njegovo Preosveštenstvo Episkop istočnoamerički Irinej služiti pomen Nj.V. Kralju Petru II. Pomenu ćemo prisustvovati moja supruga, Princeza Katarina i ja i tom prilikom upaliti sveće u znak sećanja na mog oca u Srpskoj pravoslavnoj Sabornoj crkvi Svetog Save. Moj otac, Nj.V. Kralj Petar II bio je veoma vezan za Sabornu crkvu Svetog Save u Njujorku tokom svog boravka u Sjedinjenim Državama".

 

Petar II Karađorđević rođen je u Bogradu, 6. septembar 1923. kao prvi sin kralja Aleksandra I i kraljice Marije. Godine 1934. u vreme ubistva svog oca Petar II je bio maloletan pa je kraljevska vlast preneta na Namesništvo koje je u testamentu odredio kralj Aleksandar I, na čelu sa knezom namesnikom Pavlom Karađorđevićem.

Foto: Wikipedia

Kumovi na krštenju su mu bili engleski kralj Džordž VI i njegova žena Elizabet Bouz-Lajon. Posle osnovnog obrazovanja koje je stekao na Dvoru, pohađao je Sandroid školu u Engleskoj, iz koje se vratio posle atentata na njegovog oca 1934. U Beogradu je potom imao privatne nastavnike, za časove fiskulture nastavnik je smatrao da kralj treba da ima drugove i pozivao je nekoliko njegovih vršnjaka u dvor, među kojima su bili budući lekari Branko Radulović i Ljubomir Kostić.

Drugi svetski rata stavio je Kraljevinu Jugoslaviju pred tešku odluku: da li da pristupi Trojnom paktu (Nemačka - Italija - Japan) ili da se suprotstavi neuporedivo snažnijem neprijatelju.

Knez Pavle je potpisao Trojni pakt, ovaj čin je izavao proteste u zemlji, koji su 27. marta 1941. doveli do krize Vlade i vojnog udara.

Čovek s kojim se Tesla rukovao!

Bez skoro nikavog političkog i državničkog iskustva Kralj Petar Drugi proglašen je punoletnim, i odmah preuzeo vlast od Namesništva. Jugoslovenska vojska bila je potpuno nespremna da se odupre invaziji nacističke Nemačke koja je usledila, i Jugoslavija je za jedanaest dana bila okupirana.

Kralj Petar II bio je primoran da sa Nikšićkog aerodroma, zajedno sa Vladom, emigrira, prvo u Grčku, a zatim u Egipat. U junu 1941. stigao je u Englesku. Za vreme svog izbeglištva Kralj Petar II je dovršio školovanje u Kembridžu, a potom se pridružio snagama britanskog Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva.

Kralj Petar II i kraljevska vlada našli su se u egzilu u Londonu, rame uz rame sa holandskom kraljicom Vilhelminom, norveškim kraljem Hakonom, grčkim kraljem Đorđem, velikom vojvotkinjom od Luksemburga, francuskim generalom De Golom, vladama Belgije, Poljske i Čehoslovačke.

Foto: Wikipedia

Tokom jedne od diplomatskih ofanziva u Americi kralj Petar II se 1942. susreo sa Nikolom Teslom u Njujorku. Prema nekim svedočenjima, Tesla, koji se inače nikada nije rukovao sa ljudima, odlučio je tom prilikom da odstupi iz svojih okvira i rukuje se sa Petrom II.

- Drago mi je što ste mladi i zadovoljan sam što ćete biti veliki vladar. Verujem da ću doživeti Vaš povratak u slobodnu Jugoslaviju - pripoveda se da je tada Tesla rekao, a prema nekim svedočenjima Tesla i kralj su na kraju susreta zajedno zaplakali.

Tesla je izrazio i poznato divljenje prema kraljevom ocu, kralju Aleksandru I Karađorđeviću: „Od Vašega oca primili ste njegove poslednje reči – čuvajte mi Jugoslaviju! Ponosan sam što sam Srbin i Jugosloven…“

Obraćanje iz podruma na zahtev Vinstona Čerčila

Kralj Petar je prema nekim tvrdnjama, isticao da mu je namera da se vrati u Jugoslaviju i bori na čelu svoje vojske do oslobođenja zemlje. Od toga nije odustajao ni onda kad je, u nepovoljnim međunarodnim okolnostima, ta želja postala gotovo neostvariva. Kada je zahtev da ode u zemlju i stavi se na čelo boraca generala Mihailovića prvi put postavio britanskoj vladi, Čerčil ga je odvratio od toga iz bezbednosnih razloga, navodno, strahujući za njegov život.

Kralj Petar II Karađorđević preko radio Londona pozvao je đenerala Dražu i četnike da prekinu saradnju sa okupatorima i da se pomire s komunistima.

Prema tvrdnjama mnogih svremenih istoričara kralj Petar II Karađorđević bio je primoran da održi ovakav govor, jer ga je navodno lično tadašnji britanski premijer Vinston Čerčil držao zatvorenog u podrumu sve dok nije pristao da podrži Tita.

Odmah posle ovog obraćanja kralja Petra II oglasio se i generasl Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljub Draža Mihailović koji je tada rekao:

– Najteži udarac zadao nam je kralj čijim smo se imenom zaklinjali, Bog i narod neka mu sude.

Odneo tone narodnog zlata, pa prodavao porodične dragocenosti

Vlasti posleratne Jugoslavije su pričale da je kralj Petar II Karađorđević, u aprilu 1941, pobegao iz zemlje i poneo narodno zlato.

Dušan M. Babac i Aleksandr M. Ognjević su napisali knjigu „Tajna kraljevskog blaga” u kojoj govore o prenosu zlata u Englesku (maj 1939), prenosu zlata iz Engleske u SAD (1940), prenosu zlata u SAD preko Švajcarske (1939/1940), prenosu zlata u SAD preko Atine (1940), o sudbini blaga iz manastira Ostrog, pljačkanju zlata u Nikšiću, na Cetinju i u Herceg Novom...

Prema tvrdnjama ovih autora, od 204 sanduka zlata filijale Narodne banke u Užicu Italijani su u aprilu i maju 1941. zaplenili 179 sanduka sa 8.393 kilograma čistog zlata. Od preostalih 25 sanduka, Nemci su u manastiru Ostrog uzeli četiri, jedan četnici, osam je ponela vlada, a šest generalitet, jedan je ukraden i pet je otela Ozna posle rata.

Zlato, spakovano u osam sanduka, koje je jugoslovenska vlada ponela sa sobom iz Nikšića, kada je 15. aprila vojnim avionom napuštala zemlju, neposredno po prispeću u Kairo, poslato je Južnoafričkoj rezervnoj banci, Durban, za Englesku banku, koja ih je obračunala i stavila na raspolaganje jugoslovenskoj vladi 27. oktobra 1941. Reč je o 13.995,713 finih unci zlata. Šest sanduka zlata generaliteta, koje su sa nikšićkog aerodroma, 16. aprila 1941, poneli neki viši oficiri, nije predato ni jugoslovenskoj vladi, ni Engleskoj banci, oficiri su ga zadržali pod svojom kontrolom.

U januaru 1945. u pregovorima između predsednika kraljevske vlade Ivana Šubašića i predsednika Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) Josipa Broza Tita postignut je sporazum da se imenuje tročlano namesničko veće (jedan Srbin - Srđan Budisavljević, jedan Hrvat - Ante Mandić i jedan Slovenac - Dušan Sernec) koje će zastupati kralja Petra II za njegove odsutnosti iz zemlje, tj. do odluka o unutrašnjem uređenju države koje će doneti Ustavotvorna skupština. Nakon dugotrajnog pritiska od stranke Britanaca i Amerikanaca da prihvati svršeni čin ili će sve odlučiti i bez njega, Petar je 2. mart 1945. imenovao namesničko veće i preneo sva politička ovlašćenja na njih.

U novembru 1945, monarhija je ukinuta referendumom. Petar II je u izgnanstvu prvo živeo u Londonu sa svojom suprugom, grčkom princezom Aleksandrom, 20. marta 1944 i sinom Aleksandrom, rođenim 1945. Politički je bio aktivan do smrti, tesno je sarađivao sa srpskom emigracijom. 

"Tajna kraljevskog blaga" svedoči da je prvih godina posle gubitka krune, kralj živeo od 40.000 funti, koje je dobio od svoje vlade, i 30.000 funti svoje ušteđevine. Kada je para ponestalo, početkom pedesetih godina prošlog veka, kralj je počeo da prodaje porodične dragocenosti, koje je uspeo da iznese iz zemlje.

 

Posle neuspele transplantacije jetre, jer je bolovao od ciroze jetre, umro je u denverskoj bolnici 3. novembra 1970, a sahranjen je u Crkvi Svetog Save u Libertivilu (SAD). Njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani 17. januara 2013. godine sa ciljem da budu preneti u zadužbinsku Crkvu Svetog Đorđa na Oplencu (kod Topole), a do tada da počivaju u dvorskoj kapeli Svetog Andreja Prvozvanog u sklopu Dvora na Dedinju. Državna sahrana četiri člana porodice Karađorđević obavljena je 26. maja 2013. na Oplencu.

(Glas javnosti)

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu.

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR