Glas Javnosti

Patrijarh Porfirije uručio Orden Svetog Save Nikiti Mihalkovu

Društvo
Autor: Glas javnosti

Odškolovana su pokoljenja koja ne shvataju da su Rusi i Ukrajinci isti narod, što je neoprostiva greška, ali se ipak dogodila, rekao je reditelj.

Orden Svetog Save velika je čast, jer ovog srpskog svetitelja poštuje čitav pravoslavni svet. Mogu samo da se pitam da li zaslužujem toliku počast, naglasio je ugledni reditelj Nikita Sergejevič Mihalkov koji je tokom proteklog vikenda gostovao u Beogradu, a kome je preksinoć patrijarh srpski Porfirije uručio Orden Svetog Save Srpske pravoslavne crkve  u znak priznanja za „nemerljiv doprinos predstavljanju pravoslavnog etosa i kulture u svetskim okvirima, a posebno za bratsku pomoć i sastradalnu ljubav svagda projavljivanu prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i njenom vernom narodu”. Patrijarh Porfirije naglasio je  da je predlog za odlikovanje Mihalkova pokrenuo njegov prethodnik Irinej.


Slavni ruski umetnik ovdašnje poklonike teatra  još jednom je zadivio svojom umetničkom magijom, na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu  gde je dve večeri zaredom izvodio svoju katarzičnu predstava „12” o malom Čečenu kome se sudi jer je ubio svoga očuha, u produkciji „Nikita Mihalkov Radionice 12”.  Mihalkov se, u ovom slučaju potpisao i kao glumac, ali i koautor teksta, zajedno sa braćom Presnjakov.

Gledati Nikitu Mihalkova na sceni neprocenjivo je pozorišno bogatstvo. Beogradskoj publici podario je suptilnu, emotivnu, izuzetnu predstavu  „12” progovorivši sa scene sa svojim kolegama – glumcima o plemenitosti, pravdi, empatiji, praštanju... O esenciji postojanja koja je danas skrajnuta pod tepih. Bez agresije, površnog humora, ružnog rečnika, pokazao je kolika  je snaga pojedinca i malog, jednostavnog čoveka, te da ima nade da ostanemo ljudi.

Uz napomenu da je  predstavu „12”  radio još kao student, na osnovu filma „Dvanaest gnevnih ljudi”, Nikita Mihalkov je tokom susreta sa predstavnicima medija u nedelju u podnevnim satima  u foajeu nacionalnog teatra konstatovao da je ona bila impuls za njegov kasniji film „12” iz 2007. godine i sadašnji, aktuelni komad.


– Danas je laž poprimila neslućene razmere. Civilizovani svet gradi svoju istinu, onu koja mu odgovara, a svaku drugačiju istinu proglašava za nepravdu i neistinu. To je proces koji se intenzivno dešava i takve ideje brzo prodiru u svest ljudi. Posle pojave veštačke inteligencije u današnjem svetu je potrebno rešiti pitanje „ko ima vlast nad kim”, jer ona pruža mogućnosti, ali predstavlja i opasnost. Sve je to dovelo do katastrofalnog pada nivoa obrazovanja. Sada ne moramo znati ko je bio Tolstoj. Dovoljno je ukucati na „Guglu”. Deca i mladi ne moraju da se zamaraju pamćenjem, odmah mogu da dobiju rezultat. To dovodi do propadanja inteligencije i čovečanstva – upozorio je Mihalkov, uz komentar da će preživeti samo društva koja umeju da rade, da budu trpeljiva i strpljiva.

– Vreme je sestra istine. Slobodan može biti pojedinac samo ukoliko je zadovoljan onim što ima. Novac ne čini ljude srećnima. Ne propagiram asketizam. Naša predstava govori o tome koliko je čovek spreman da posveti svoje vreme životu drugog čoveka. To je važno pitanje. Zavist je majka svih grehova. Osećam unutrašnju slobodu jer ni prema kome ne osećam zavist, a na sebi sam osetio šta znači zavideti. Osloboditi se zavisti je osnova za dostizanje bilo koje druge slobode – primetio je Mihalkov koji smatra da je u umetnosti najvažnije koliko verujemo u ono što radimo, a sve ostalo samo je rezultat toga.

Pravoslavni svet je, dodao je Mihalkov, zasnovan na načelu verovanja, dok današnji katolički svet urušava sopstvena načela i odustaje od njih, kao u slučaju kada papa dozvoljava da se zaključe istopolni brakovi.

– Takođe, vidimo da se munjevitom brzinom menja svest ljudi, ulaze u neke rušilačke ideje... Upravo zato su rušene zgrade i mostovi u Beogradu 1999. i deset godina je bombardovan Donbas – konstatovao je reditelj.

Na pitanje kako će se završiti rat u Ukrajini, Mihalkov je odgovorio:


– Rusija se suprotstavlja koaliciji od 50 zemalja, a ostatak sveta gleda i čeka kako će se sve završiti, razmišlja hoće li na ovu ili onu stranu. Već više puta smo se našli u takvoj situaciji. Mi i vi smo u sličnoj situaciji decenijama i vekovima i moramo biti svesni toga. Pozvani smo da otvorimo vrata opsednute tvrđave. Moramo biti svesni toga da svako od nas ima pravo na izbor. Ako razmišljamo o budućnosti, sve zavisi od toga da li želimo do ostanemo dosledni sebi. To je teško i mnogi nas ne razumeju. Slovenska civilizacija je dužna da se čuva i brani i u tom cilju svako mora da uradi ono što može.

Navodeći da za događaje u Ukrajini mnogi krive Rusiju, Mihalkov je primetio da su sva pitanja mogla biti rešena da ruski predsednik Boris Jeljcin nije počinio zločin i rasturio veliku zemlju kakav je bio Sovjetski Savez.


– Užas je kada se na čelu velike države nađe čovek sa mentalitetom direktora fabrike, koji ne razume veličinu zemlje kojom upravlja. Rusi su se odnosili  kao starija braća prema Ukrajincima, ali su Amerikanci i Englezi radili protiv toga. Odškolovana su pokoljenja koja ne shvataju da su Rusi i Ukrajinci isti narod, što je neoprostiva greška, ali se ipak dogodila. Mi smo 2022. godine učinili opasan korak, jer bi inače za dve nedelje rat bio na našim vratima. To što se desilo moralo je doći. Na takav korak se može odlučiti hrabar čovek, spreman da prihvati rizik. Svaki rat se završi pregovorima, a u ovom slučaju biće neophodno da se obezbedi sigurnost Rusiji – smatra Mihalkov.




Glas javnosti/ P02S


Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu.

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR