Jedan običan martovski kišan dan,jedno obično beogradsko naselje,jedan običan "veliki odmor" i jedna posebna nastavnica likovnog i njena,naša posebna deca.Deca znaju,osećaju,njih niko ne može prevariti ni pridobiti ako to zaista nije zaslužio a nastavnica Ružica jeste.
Provela je čitav svoj radni vek u "OŠ Nikola Tesla" u beogradskom naselju Rakovica,ispratila i dočekala desetine generacija,bila nastavnik za primer,razredni starešina za primer,pedagog i čovek pre svega za primer.
Foto: Glas javnosti/arhiva
O njoj ste uvek mogli čuti samo reči hvale i nemojte da vas začudi da ako pitate generacije 80-ih ko im je u "Tesli predavao likovno da čujete da je to Ružica, da ta ista Ružica koja je ostala tu na istom mestu da predaje deci "svoje dece" koji su sada odrasli ljudi.
To je privilegija,to je pečat,neizbrisiv trag i nešto što treba da se ceni i pamti. Deca su najbolji psiholozi života,možda vam tako ne izgledaju na prvi pogled,možda vam deluju "drugačiji",sadašnje generacije koje ništa ne zanima sem "blejanja" i igrica....nije tako,to su naša deca puna duše,empatije,ljubavi i umeju da nagrade beskrajno onoga ko je to zaista i zaslužio, Ružica Jovanović jeste.
Foto: Glas javnosti/arhiva
Želim svima vama pa i sebi da doživimo ovako nešto,ovoliki "izliv" emocija i istinske ljubavi ma kojim se poslom bavili jer to je ona prava nagrada,ona dolazi iz duše.Svaka čast deco,svaka čast Ružice Jovanović.
Gračanin Danijela