Najviše je stradalo srpsko selo koje je za četiri ratne godine ostalo bez muških glava i domaćina.
Veliki broj dece ostala su siročad a da svoje očeve stradale na ratištima od Cera do Kajmakčalana nisu ni zapamtila.
U video snimku iz 1920. godine vidi se jedno srpsko selo koje dve godine od završetka rata boluje svoje rane.
Na licima dece, koja su morala preko noći da odrastu, vidi se tuga i sva surovost koju ratovi sa sobom nose.
Život je ipak morao da se odvija, da se ide u školu,vode domaćinsstava bez obzira na neprolazne rane na duši..
Snimak je obogaćen prelepom ali i setnom muzikom maestra na fruli, Bore Dugića.
(Glas javnosti)
6 min