Glas Javnosti

NOVO PAKOVANJE SRPSKE ŠLJIVOVICE: Nemci traže kartonske kutije?

Društvo
Autor: Glas javnosti

Uprkos suši i sve češće redukovanoj zaštiti zbog uštede, šljivici su se solidno okitili, ali 40 dinara za prvu klasu šljive ove godine teško da pokriva i troškove repromaterijala.

Na račun ide i dnevnica za berače, u proseku, 3.500 dinara, a put do evropskog tržišta je, uz ispunjavanje "Global gap standarda", jednostavniji nego do ruskog kupca usled ukrajinske krize, ali ove godine Nemci žele šljivu u malim kartonskim pakovanjima umesto gajbi.
Zoran Maksimović iz sela Čumić kaže da se uzgoj šljive isplati, ali da zahtevi za manjim pakovanjem otežavaju posao.

- Četrdeset do četrdeset pet nadnica nam ode za kamion kako bismo sve spakovali po kilogram i dva - rekao je Maksimović za RTS.
Kako je navedeno, izvozi se najviše stenlej sorta koja stiže na branje. Čačanska rodna i lepotica su mahom obrane, na redu su italijanske i nešto kasnije sorte. Osim skupog transporta do inostranih marketa na putu šljive stoji i činjenica da se poslednjih godina traže krupniji plodovi, što je teško postići u sušnim godinama. Naučnici, istovremeno, rade na novim sortama.
Ivan Glišić sa Poljoprivrednog fakulteta u Čačku navodi da se od dominantno novih sorti šire čačanska nada sa Instituta za voćarstvo, a od stranih grose felicija.
- Ali moramo reći da se stare sorte zadržavaju i sve više vraćaju - istakako je Glišić, prenosi portal Ekapija.

Tradicionalna podela na konzumne i plodove za preradu pada u vodu pred mršavom otkupnom cenom. U jednačini sa više nepoznatih, izvesno je jedino da spakovani u teglice i flaše svi plodovi više vrede.
Goran Gačić iz Čumića navodi da su se porizvođači šljive iz tog sela organizovali i osnovali zadrugu kako bi je "stavili u flašu".
- Sad smo na početku. Prošle godine smo od Ministarstva dobili sredstva za opremu, polako krećemo u proizvodnju - kaže Gačić.
Za suvu šljivu se interesuju kupci od istoka do zapada, a prostora ima i na domaćem tržištu.
Zoran i Dušan Maksimović iz istog sela ukazuju na to prolazi i mekša, oštećena šljiva.


Naposletku, ostaju koštice. Primera radi, na dvadeset vagona šljive, dva su puna otpada na koji se može grejati.
- Isti je princip kao za pelet samo da se promeni ulaz jer je koštica malo krupnija od peleta da se ubaci u kotao - objašnjava Momčilo Vujović iz Kotraže.
Ako za vek šljivu tri puta oberu sa zaradom pobedili su, kažu voćari. Iako ove godine gube trku, najvažnije je sačuvati zasade i da ima šljive ko da bere.

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR