Ova mogućnost namenjena je građanima koji poseduju stare ugovore, sudske ili upravne odluke i druge isprave, nastale pre više godina ili decenija, a koje do sada nisu mogle da budu sprovedene u katastru zbog neispunjenih formalnih uslova, saopštio je Republički geodetski zavod (RGZ).
Kako je ranije najavljeno, najvažnija novina pomenutog zakona upravo je uvođenje konvalidacije – postupka kojim se priznaje pravna važnost starih isprava koje imaju formalne nedostatke, ali jasno dokazuju vlasništvo, što u praksi znači da nekoliko desetina hiljada starih isprava – kojima se do sada jedino sudskim putem mogao obezbediti upis u bazu katastra nepokretnosti – konačno mogu rešiti problem.
Naime, ciljana konvalidacija uvodi dve ključne novine. Prvo, omogućena je pojednostavljena elektronska procedura za proveru starih isprava, koju građani mogu da koriste samostalno, bez obaveze angažovanja advokata. Isprave se podnose elektronski, uz identifikaciju putem sistema eUprave, a za pokretanje postupka dovoljan je mobilni telefon.
Drugo, zakon uvodi posebne slučajeve upisa, u kojima je upis prava moguć i kada nisu ispunjeni tradicionalni formalni uslovi, kao što je, na primer, nepostojanje bezuslovne izjave o dozvoli upisa kod ugovora starijih od 30 godina.
“Mogu se podneti ugovori overeni pre 1. septembra 2014. godine, kao i druge isprave nastale do 8. juna 2018. godine. Podnošenje starih isprava nije vremenski ograničeno”, navode u RGZ-u.
Kako se precizira, prijave se podnose putem posebne aplikacije na zvaničnoj veb prezentaciji Republičkog geodetskog zavoda (www.rgz.gov.rs), putem opcije „Ciljana konvalidacija – Prijave“. Aplikacija ne zahteva unos podataka o nepokretnosti jer Republički geodetski zavod te podatke proverava na osnovu dostavljene dokumentacije.
Ukoliko isprave ne mogu da budu osnov za upis, građani će dobiti jasno obaveštenje i uputstvo za dalje postupanje. U RGZ-u napominju da ciljana konvalidacija ne zamenjuje postupak „Svoj na svome“, već se sa njim dopunjuje i može se voditi paralelno.
Ciljana konvalidacija namenjena je građanima koji zbog formalnih nedostataka stare dokumentacije nisu mogli da upišu svoja prava u katastar. Ona, prema navodima RGZ-a, omogućava da se realna imovinska prava, koja su godinama postojala, ali nisu bila evidentirana, konačno provere i upišu u katastar na siguran i pouzdan način. Najčešći problemi koje ovaj postupak rešava su:
Podsetimo, Đorđe Vukotić, advokat i konsultant u oblasti građevinskih dozvola, istakao je u razgovoru za Biznis.rs da izmene Zakona o državnom premeru i katastru donose više bitnih novina i da se, kada je reč o građanima, najvažnije izmene odnose na mogućnost rešavanja dela “starih predmeta”, to jest nerešenih zahteva koji već godinama blokiraju sve naknadne upise u katastar u odnosu na konkretne nepokretnosti.
“Novi član 88.b Zakona decidno propisuje situacije u kojima će službe katastra moći da izvrše upis prava u korist faktičkih vlasnika nepokretnosti, a po ranije podnetim zahtevima za upis uz koje su priložene takozvane ‘nepotpune isprave’”, istakao je Vukotić.
To su, pre svega, situacije u kojima je u ispravi (ugovor, ostavinsko rešenje i slično) ta nepokretnost označena drugačije nego u katastru (na primer, greške u broju stana ili parcele). U tom slučaju je stranka dužna da dostavi elaborat geodetskih radova o identifikaciji nepokretnosti.
Takođe, omogućen je upis i u situacijama kada je protok vremena relativizovao neke nedostatke isprava.
“Na primer, ako postoji razlika u površini objekta koja je upisana u katastar od one koja je navedena u ispravi sačinjenoj do 1. avgusta 1992. Ili ako nedostaje upotrebna dozvola, a dostavljena je građevinska dozvola izdata do 1. avgusta 1992. godine. U svim tim slučajevima se od stranke traži da dostavi nalaz sudskog veštaka, koji premošćuje taj nedostatak. U slučaju da stranci na ispravi koja je osnov upisa (presuda, upravni akt) nedostaje klauzula pravosnažnosti ili joj u slučaju kupoprodaje nedostaje clausula intabulandi, odnosno potvrda o isplati cene, upis će se izvršiti bez tih isprava, ako je od njihovog sačinjavanja proteklo najmanje 30 godina”, objasnio je Vukotić.
Prema njegovim rečima, zakon rešava i česte slučajeve „plombi“ u kojima se ne slažu podaci o prenosiocu prava u ispravi (ugovoru) i licu upisanom u katastar. Propisano je da će se upis izvršiti ako stranka dostavi izjavu dva svedoka o istovetnosti tog lica, koja je overena od strane javnog beležnika.
“Smatram da je dobro što su usvojene izmene zakona koje omogućavaju rešavanje dela starih predmeta, a samim tim i svih naknadno podnetih zahteva u odnosu na te iste nepokretnosti. Izmene zakona u ovom delu su više nego dobrodošle i značajno će unaprediti pravnu sigurnost vlasnika tih nepokretnosti i trećih lica koja polažu, odnosno stiču, prava na njima”, ocenio je Vukotić.
Ipak, kako je ranije u razgovoru za Biznis.rs upozorio naš sagovornik, zakon nije rešio situacije u kojima strankama nedostaje dokaz o pravnom osnovu za sticanje nepokretnosti, što je čest slučaj kod višestruko prometovanih stanova. Na primer, kada poslednjem vlasniku nedostaje ugovor prvog vlasnika o otkupu stana ili ugovor o izgradnji sa stambenom zadrugom, iako u stanu živi već decenijama i plaća porez.
“Pomenuta pravna lica su, po pravilu, davno prestala da postoje, pa stranke ne mogu da obezbede te ugovore – koji su izvesno postojali, jer naknadni ugovori o prenosu ne bi bili overeni od strane suda bez provere tih ranijih. U međuvremenu su kasniji prenosioci stana umrli, a njihovi pravni sledbenici su često nedostupni da bi se protiv svih njih vodio svojinski spor. U smislu navedenog je mogao biti propisan postupak u kome bi se u ovakvim situacijama utvrđivao verovatni, odnosno pretpostavljeni imalac prava (takozvani jači u pravu). Upis je mogla pratiti zabeležba da treća lica mogu osporiti taj upis pokretanjem spora u određenom roku, a da će se u suprotnom ta zabeležba brisati, čime bi upisano pravo postalo nesporno”, ukazao je Vukotić.
Glas javnosti /B08S