Srpski film u režiji Gage Antonijevića, Dara iz Jasenovca, ovih dana počeo je svoju američku distribuciju, gde tamošnja publika ima prilike da gleda ovo ostvarenje.
Jecaji, uzdasi i napuštanje filmske dvorane, ukrato su utisci sa prve premijere koja je održana u Čikagu.
Ipak, Neđo Goga opisao je u ekskluzivnom intervjuu za Glas javnosti, sve strahote dečijih ustaških logora kroz koje je prošao kao dečak.
Pre nego će pasti u ruke Pavelićevih dželata, video je strašnu smrt svoje sestre, a slika njene kose upletene u kike, preko kojih je na prašnjavom drumu liptala krv iz preklanog vrata, prati ga svakodnevno.
Preživeo je, iako je iz logora iznet u krpama, kao hrpica kostiju presvučenih kožom. Ni majka Savka ga nije poznala.
Ratne traume lečio je pedesetih godina kod Dalaj Lame na Tibetu, odakle je u Melencima, na rehabilitaciji, stao na ludi kamen i oženio riđokosu Veru.
Radeći kao slikar i vajar u Evropi, sprijateljio se sa Muamerom el Gadafijem, kod koga ga je kasnije u Libiju poslao lično Tito.
Gogina životna priča inspirisala je Stivena Spileberga da o njemu napravi dokumentarac. Spletom okolnosti, sa uniformama se ponovo susreo 1999. godine, kada je NATO bombardovao Srbiju.
Ovaj put sa srpkim kada mu je, po naredbi dvojice oficira, za potrebe vojske oduzet atelje, i pored drugačije odluke suda i ministra vojske.
Dvadesetak vojnika upalo je u atelje, što je za posledicu imalo da Goga doživi infarkt mozga i trajno oboli od dijabetesa.
Takav nije mogao nazad u Švajcarsku, pa je doneo odluku da se nastani u Vrnjačkoj banji.
(Glas javnosti)